Nasilje u obitelji

- Pa dobro... što je ovo?!?

Uzvik je došao iz dječje sobe.
Skamenio se. Ne opet, ne opet... Uzaludna molba da ne dođe do
eskalacije, da se zaustavi na tome izgovorena je u prazno. Tišina na
trenutak, onda opet njen glas:

- Kako možeš sjediti u ovakvom
svinjcu?!? Koliko sam ti puta rekla da napraviš krevet, blesačo??!!??
Ali ne, ti me ignoriraš!!! Praviš me budalom, jel? Misliš da će to tek
tako proći?!?

Zvuk šamara.

On steže zube. Šamar kao da je
prasnuo preko njegovog lica. Sjedi u kuhinji, govori sebi da ne smije
reagirati, roditelji moraju biti jedinstveni u odgoju...

-
HAJDE, BRŽE S TIM JASTUKOM! MISLIŠ DA NE ZNAM DA MOŽEŠ BRŽE?!? NE TAKO,
SUNCE TI TVOJE JEBEM!!! PLAHTA IMA DA BUDE NATEGNUTA, RAVNA KO DASKA,
JEL TI JASNO?!? JEL TI TO MENE NAMJERNO ZAJEBAVAŠ?!? NE VALJA!!! (opet
zvuk šamara, tiho cviljenje, šuštanje plahte i pokrivača dok se ruše na
pod...) SAD ĆEŠ PONOVNO!!! I TAKO OPET I OPET DOK NE NAUČIŠ KAKO SE
KREVET RADI!!! I DOK ME NE PRESTANEŠ ZAJEBAVATI!!!

Ne može
izdržati taj glas, ne može izdržati cvilež, plač svoje kćeri. U glavi
mu sjećanja na njegovo djetinjstvo, na šamare koji su isto tako
pljuštali po njegovom licu.

- AKO TREBA DO PONOĆI ĆEŠ GA RADITI,
SUNCE TI TVOJE JEBEM!!! (vrisak, tup udarac...) ZA KOGA JA CRNČIM PO
CIJELI DAN, KOME JA IZIGRAVAM BUDALU, KUHAM, PEREM, JEL TE ČEKA SVAKI
DAN DORUČAK, RUČAK, VEČERA, A TI KREVET VEĆ DESET DANA NE RADIŠ?!?
ŠUTIM DESET DANA I GLEDAM TE KAKO SE UVLAČIŠ U SVOJ BRLOG! E NE MOŽE TO TAKO!!!!!!!

Ne
može više. Ulijeće u sobu. U ušima mu bubnja, bijes ključa u njemu. Ona
nad djevojčicom, slika iz njegovog djetinjstva, iz davnih dana kada
nikoga nije bilo da njega obrani...

- Makni se od nje. Makni se, dok ti mirno govorim.

-
ŠTA SE TI SADA MIJEŠAŠ?!? GOSPODIN SJEDI U KUHINJI PO CIJELI DAN ILI
GLEDA TEVE, A SADA SE NAŠAO ODGAJATI DIJETE? A GDJE SI KAD...

Nije
stigla dovršiti rečenicu. Uhvatio ju je jednom rukom za kosu, drugom za
rame. Okrenuo se oko svoje osi, vitlajući njom preko sobe prema
vratima. Doslovce ju je bacio iz sobe, promašivši vrata. Udarila je
licem u zid, pala na pod. Uhvatio ju je za majicu i izvukao iz sobe.

U sobi je ostala djevojčica.

Drhtala je, uplakana i sama.