Oprostiti prevaru

Prijeći preko prevare može svatko. Zatvoriš oči i uši i kažeš "neću na
to misliti..." i ideš dalje. No, što si time napravio? Ništa. Osim što
imaš argument da doživotno kriviš onoga tko je prevario, a onda bolje
da si ga(ju) ostavio.

Kad te partner prevari, trebali bi zvoniti
svi alarmi, sve uzbune. Pravi oprost traži da se dobro preispita veza i
nađu uzroci zašto je do prevare došlo. Pri tome i prevareni partner
mora imati snage da samokritički razmisli kako je svojim ponašanjem,
zanemarivanjem veze, doveo do toga da onaj drugi toliko treba nešto što
ne dobiva da je to morao potražiti negdje drugdje.

Ako se radi o
patološkom prevarantu koji se ne kaje, koji se samo pravi da mu je žao,
onda oprost i tako nema smisla, jer će opet prevariti. Takvog se
partnera treba riješiti, ili se pomiriti s time da će nas varati cijeli
život.

Ako se prevarant iskreno pokajao i sudjeluje u nalaženju
uzroka prevare, moguće je da se nađe greška u odnosu. Rad na odnosu, na
uvažavanju međusobnih potreba, najbolji je lijek za takvu vezu i put
prema istinskom oprostu. Prevaru u tom slučaju ljudi koriste kao izazov
da promijene sebe, ne samo prevarant, nego i prevareni, koji mora, ako
želi ostati s prevarantom, naučiti kako da barem djelimično zadovolji
njegove potrebe, jer će se inače sve ponoviti.

Rad na odnosu,
ako stvari idu u pravom smjeru, ponovno će zbližiti dvoje ljudi koji su
se udaljili. Svijest o promjeni i istinskom naporu koji je u nju uložen
sam čin prevare čini nevažnim u odnosu na dubinu odnosa koji njih dvoje
imaju. Potvrdivši međusobno odnos u ljubavi, prevare će se sjećati samo
kao činjenice koja se dogodila, ali izgledat će im kao noćna mora koja
se dogodila nekim drugim ljudima, a ne njima.

No, to mogu
napraviti samo ljudi koji se vole. I rijetko uspijeva. Češe ljudi samo
prijeđu preko prevare, zauvijek optužujući prevaranta za bol koju je
nanio.