Urota protiv Hrvatske

Naiđoh na jedan zanimljiv članak Damira Pešorde.Dok sam čitala retke proizašle ispod njegovih tipki(nama više pera... )morala sam se složiti s njegovim razmišljanjem pa zato otvaram ovutemu jer me zanima što vi mislite,naravno ukoluko vam se da pročitatiovaj podulji članak...
***********************************************************************************

Moždagriješim? Kamo sreće da griješim! Ali griješio bih još više kada bihprešutio ono što mislim o onome što vidim. A vidim da stvari u ovojzemlji samo naoko idu naopako i da su naši vladajući samo naokonesposobni. Velim, samo naoko jer u stvari sve se odvija po planu iuskoro ćemo stići tamo gdje nas vode.

Često se nepotrebnoživciramo zbog začudne nesposobnosti naših političkih elita:profitabilne tvrtke su rasprodane, banke isto, vanjski dug je enorman idalje vrtoglavo raste, generali su u Haagu, standard pada,nezaposlenost raste, a naš najutjecajniji hrvatski književnik svoj noviroman objavljuje u Beogradu. Od njegove teze da smo u dnu duše svi ipaksamo ustaše brani nas još jedino Vedrana Rudan! Zamislite, na branikudomovine preostala tek Rudanica sa skromnim naoružanjem: uho, grlo,nož. Kuhinjski, valjda. Ali, uočite, to je samo naoko tako. U stvari,sve teče po planu. Samo je plan malo drugačiji nego što smo mi mislili.

Dvijetisućite na vlast dolazi šesteročlana koalicija sa SDP-om na čelu.Izbore su dobili na obećanjima da će demokratizirati zemlju, napravitireviziju privatizacije, vratiti ''opljačkano blago'' iz inozemnihbanaka, zaustaviti trend zaduživanja zemlje, poboljšati standard …

Prvošto su učinili bilo je odustajanje od spora s Haškim sudom oko(ne)nadležnosti za operacije ''Bljesak'' i ''Oluju'', izbacivanjeriječi ''državni'' iz naziva Sabora, promjena nadnevka većopćeprihvaćenog Dana državnosti, pogodovanje ''crvenim'' tajkunimaVrhovcu, Štroku i drugima, otpuštanje policajaca, smanjivanje plaća itd.

Radošse pobrinuo da već nedugo nakon što je dobio vojni resor slavodobitnomože izjaviti kako nekoć pobjednička vojska, ukoliko bi zemlja bilanapadnuta, ne bi bila u stanju obraniti zemlju.

Mesić je pustio strane novinare u ''Tuđmanov'' arhiv.

Račan je širokogrudno ponudio Savudrijsku valu Slovencima. Ima li uopće smisla dalje nabrajati!?

Ondaje došao Sanader na valu nezadovoljstva SDP-om i obećanja da će vratitidostojanstvo Domovinskom ratu i braniteljima. Vratio ga je tako da sepotrudio oko ''lociranja, identificiranja itd.'' generala Gotovine.Uspio je također i zaduživati zemlju brže no što je to uspijevaloRačanu, a to je, mora se priznati, vratoloman podvig. Sanaderovajamstvena kartica bila je, zapravo, kratki test inteligencije ovoganaroda. Suvišno je i spominjati da smo na testu kao narod pali. Ovihnam dana odbjegli premijer poručuje da psi laju, a karavane prolaze.Ispada da je on karavana krcata blagom, a mi gladni psi. Da smo baremstekliši!

Danas dok Rade Brijunski s brojnom rodbinom iprobranim drugarima krstari na brodovima HRM-a i ''brije'' naBrijunima, mi strepimo kao pokisli miševi u svojim stanovima podhipotekom: hoće li nam pasti plaća, hoće li banka podići kamatu nakredite …? Pitamo se gdje je sve pošlo po krivom, zašto su našipolitičari tako korumpirani i nesposobni do bola? A, zapravo, nisu! Štoako je takav plan bio od početka? Zašto bi se tzv. ''međunarodnifaktori'' devedesetih toliko trudili oko detronizacije umirućegTuđmana, ako nisu zato imali neki svoj interes!? Zbog demokracije?Ljudskih prava? Ma dajte, molim vas!

Zašto su američki i iniemisari Račana, Budišu i druge navlačili okolo po dvorcima i podučavaliih kako osvojiti vlast? Iz sklonosti prema Račanu i Budiši, iz ljubaviprema Hrvatskoj? Malo morgen, rekao bi jedan po zlu poznati lik iznedavne prošlosti. Zašto Škegro godinama mantra kako je stranovlasništvo nad bankama prava stvar? Zašto nikoga ne zanima kada Glavaškaže da se uz njegovu pomoć Sanader na nečastan način dokopao vodstvanad HDZ-om, a onda posredno nad državom?

Toliko tih zašto, asamo je jedan suvisao odgovor: zato što je tako bilo planirano, a mismo bili pohlepni za boljim životom, kreditnim karticama, novimautomobilima, ''Europom'', pa smo zažmirili dok su proganjali Gotovinu,dok su se odricali ZERP-a, dok su nam nabijali luđačku košulju snepostojećim ''topničkim dnevnicima'', dok su krčmili banke, hotele,Plivu, Inu … Iako smo znali da to ne može izaći na dobro.

Radili se tu o uroti? Nego što, o više njih! Urote su svakodnevne, banalnepojave. Da se dvojica kartaša urote kako bi opelješeli trećega, nikometo ne zvuči fantastično. Međutim kada se skupina država dogovore okosvojih interesa na štetu neke treće države, svi papagajski ponavljaju:Urota? Ha,ha, ha …! Pa onda i ja skrušeno priznam da ne može bitiurota, da se sve bazira na čovjekoljublju, demokraciji i ljudskimpravima. Uostalom, kad vidim dobrodušno lice ministra Šukera s kojeg ibore bježe, jasno mi je da on nikakvu urotu ne kuje. Samo se našao nakrivom mjestu u krivo vrijeme. Brinu me oni iz čije je perspektive onbaš na pravom mjestu i u pravo vrijeme. Kao i Rade na Brijunima, aGotovina u Haagu.

Autor:cassia - relax-forum.com
izvor