Stari ljudi

Razlikujemostarenje od starosti. Starenje je proces koji započinje od začeća, teje zajedničko svim živim bićima. Starimo godinama. Star si onolikokoliko se osjećaš starim, jer starost je i stanje svijesti. Određuju jevanjska pravila, kao u životnoj dobi ili vlastita procjena. Starostsmještavamo u ''kasnije'' životno razdoblje i ovisno o nama samimamožemo ju percipirati kao poželjno ili loše stanje. Starostdefiniramo kao normalan fiziološki proces u kojem nastupa opće opadanjebioloških sposobnosti organizama. Starenje i starost treba sagledati smedicinskog, psihološkog, sociološko psihijatrijskog i šireg društvenogaspekta. Svakim se danom dobna granica starosti pomiče prema gore, štopotiče potrebu za ispitivanjem uzroka, posljedica starosti kao injezinih problema. Obično,umirovljenje predstavlja presudan trenutak u percepciji starosti, kakodruštva tako i pojedinca. Samim prelaskom u mirovinu osoba ne gubi sveone sposobnosti i tjelesne funkcije koje je imala. Stari ljudi nisunužno i bolesni te današnja medicina i dostupnost zdravstvenih usluga,uspješno liječe i preveniraju mnoge bolesti. Razlikujemo tri tipa starenja, prema Jamesu Birren-u


Mnogobrojni
faktori koji utječu na dužinu ljudskog života nisu samo zdravstvene
prirode, kao što se moglo očekivati, nego u tome mogu biti odlučujući
spol, rasa, geografski položaj, socioekonomski status pa i zvanje. U
razvijenu svijetu žene u prosjeku žive 5 do 8 godina dulje nego
muškarci. Mnogi gerontolozi smatraju da muškarci umiru ranije zbog
čestih i snažnijih stresova ( pohlepe za uspjehom, neprestanog
takmičenja). Šveđani žive duže nego Nigerijci, bogati duže od
siromašnih, političari od menadžera. Otkuda razlike ? Različite
znanosti daju različite odgovore : sociolog uzrok vidi u različitim
socijalnim uvjetima, liječnik u bolestima i slabljenju organa , biolog
u procesima unutar stanica koji starenjem propadaju i nedovoljno ili
nikako se ne obnavljaju, psiholog u stresu i frustracijama te
motivaciji i volji za život

Povijest

Prema
fosilnim ostacima možemo zaključiti da su nekada stari ljudi bili prava
rijetkost. Obzirom na životne uvjete Neandertalac je živio oko 30
najviše 40 godina. Tek u ranim civilizacijama zahvaljujući boljim
životnim uvjetima povećao se broj starih ljudi. Budući da je starih
ljudi bilo malo, a imali su zavidno znanje i iskustvo , bili su nadasve
poželjni i poštovani u antici. U mnogim su plemenskim društvima stari
imali također privilegirani položaj i bili su članovi plemenskog
savjeta, koji je donosio odluke značajne za pleme. To pokazuje i
afrička izreka '' Kad umre čovjek koji je star, s njim izgori i
knjižnica. Zbog slabe pismenosti i kratkoće životnog vijeka takve ''
žive knjižnice '' bile su osobito dragocjene.

Međutim,
različita vremena i njihova okruženja nisu bila jednako sklona starim
ljudima. U vremenima velike gladi Eskimi su stare ljude žrtvovali
prirodi, puštali ih umrijeti ili ih ostavljali daleko od naselja, da ih
pojedu bijeli medvjedi. Na Balkanu su još u 19. stoljeću zabilježeni
slučajevi kada su neki starci bili uklonjeni poput nepotrebne
starudije. Također šezdesete i sedamdesete godine prošlog stoljeća
također nisu bile posebno naklonjene starosti. Situacija se djelomično
promijenila tek osamdesetih godina, a tome su pridonijeli potpuno
ekonomski razlozi. To da u današnje vrijeme stari ljudi imaju značajnu
društvenu moć zahvaljuju i svojoj brojnosti. Uvažavaju ih političari,
stranke, trgovci, turistički uredi i neke škole. Prema nekim
istraživanjima godine 2020. u razvijenom svijetu biti će oko 20%
stanovništva starijeg od 65 godina.

Sposobnost za rad

Iz
činjenice da pojedine sposobnosti opadaju ne proizlazi nužno da su
starije osobe slabije u radu. Mnogo je studija u kojima je riječ o
korelaciji starosti i radne sposobnosti. Većina pokazuje, da u zrelijim
srednjim godinama i mlađoj starosti među njima postoji neznatna
povezanost ili je uopće nema. Efikasnost starijih radnika ovisi i o
vrsti rada. Manje su sposobni obavljati poslove koji zahtijevaju veliku
fizičku snagu i brze reakcije. Pored nepromijenjene ili tek malo
izmijenjene radne djelotvornosti stariji radnici imaju i druge
prednosti; manje izostaju s posla i manje zakašnjavaju. Imaju manje
profesionalnih nesreća i osjećaju veće zadovoljstvo u radu. Pokazalo se
da je opadanje intelektualnih funkcija mnogo manje kod osoba koje se
neprekidno i intenzivno bave umnim radom. Jedna od značajnih smetnja u
radu starijih znanstvenika je pad motivacije ili neadekvatna
motivacija. Kod starijih znanstvenika izraženija je subjektivna
motiviranost. Manje mu je stalo do novca i materijalnih nagrada, a više
do priznanja i zadovoljstva. Također je manje spreman raditi u
neadekvatnim uvjetima ili neodgovarajućoj socijalnoj klimi.



Umirovljenje

Umirovljenje
u zrelim godinama ili mlađoj starosti, a samo iznimno u srednjoj
starosti '' blagoslov'' je za one ljude koji svoj posao nisu voljeli
ili su ga osjećali kao breme. Ako pri tome imaju neke hobije
umirovljenje može biti početak novog i zanimljivog života. Napokon se
mogu baviti nekom djelatnošću za koju ranije nisu imali vremena.
Odlazak u mirovinu međutim vrlo je bolno iskustvo za ljude koji su
voljeli svoj posao, naročito za uspješne koji u njemu nalazili sadržaj
i smisao života. Za njih je umirovljenje velika frustracija, koja može
dovesti do potištenosti i dugotrajne depresije, a ponekad i do pada
duševnih funkcija. U europskim zemljama dobna granica za mirovinu je
oko 65 godina, dok je u Sjedinjenim Američkim Državama i do 75. godina,
a u Japanu osobe nemaju određenu gornju granicu. Umirovljenje može biti
prilika za honorarni rad, putovanja ili bavljenje potomcima. S
ekonomskog gledišta u starosti se razlikuju dva sloja umirovljenika,
oni koji su uspjeli sakupiti dovoljno bogatstva da mogu udobno živjeti
(rente najamnine, dionice, kamate, nasljedstvo) i ona većina koja ovisi
samo o običnoj mirovini koja je znatno manja od nekadašnje plaće. Među
njima je i skupina koja se još uvijek bori za ekonomsko preživljavanje
koja se bori da bi dodatnim radom poboljšala ekonomski položaj.
Umirovljenjem se mijenja i ekonomsko stanje jer se zapravo u većini
slučajeva mora živjeti samo od mirovine koja nije u mogućnosti
podmiriti sve potrebe.

Sam odlazak
u mirovinu veoma je značajan događaj u životu budućeg umirovljenika te
se ostatak života koji slijedi naziva '' treće životno doba''.

Društvo

U
razumijevanju starosti često se oslanjamo na nekoliko (pet) stereotipa:
da su stari ljudi međusobno slični, da su senilni, konzervativni,
neefikasni i sebični. Međutim stari ljudi se između sebe razlikuju više
nego mladi, a s godinama se te razlike čak povećavaju, osim u
slučajevima kada boluju od staračkih bolesti. Ageizam je nepriznavanje
ili ograničavanje prava starosnih skupina. To je stvaranje stereotipija
i sistematska diskriminacija ljudi samo zato što su stari. Uzroci
ageizma vrlo su bliski izvorima rasizma i sličnih diskriminacija.
Ponajprije se radi o reakciji na osjećaj ugroženosti. Starih je ljudi
svakim danom sve više pa se mlade generacije osjećaju ugroženo u strahu
da se neće odgovoriti njihovim potrebama i zahtjevima. Stare su osobe
često žrtve raznih šala i karikatura kojima se preuveličano ističu
njihove osobine, kao zaboravljivih, ''otkvačenih'', nemoćnih i
socijalno neprilagođenih ljudi.

Stupanj
društveno ekonomskog razvoja u cjelini, trend stalnog poboljšanja
životnih i radnih uvjeta, povećanje nivoa životnog standarda, razvojem
nauke i tehnike stvaraju se uvjeti za unaprjeđene zdravstvene zaštite
ljudi što se pozitivno reflektira na produženje prosječnog životnog
vijeka.

Obitelj

Obitelj
je tradicionalno bila angažirana u brizi za stare. U ruralnim sredinama
djeca ostaju u obitelji s roditeljima ili djedovima vrlo dugo ili
čitavog života. U urbanim sredinama djeca napuštaju roditeljski dom
ubrzo nakon punoljetnosti. Međutim i slika starije osobe se naglo
mijenja. Stereotip ''nemoćnog'' starca potkopan je drugim stereotipom
''autonomnog i aktivnog čovjeka''. Zbog povećane socijalne mobilnosti
potomaka, djedovi i bake žive daleko od svoje djece i unučadi. Zbog
toga su posjeti sve rjeđi, a odnosi hladniji. Budući da su financijski
samostalniji, žive odvojeno u vlastitim stanovima ili kućama i imaju
prijatelje i interese drugačije od potomaka. Sve dulje su uposleni pa
imaju sve manje vremena, snage i potrebe za društvom unučadi.

U
starosti gubitak bračnog druga predstavlja najteži stres u životu. Tome
možemo dodati i probleme oko podjele nasljedstva i umanjeni dohodak. U
većini slučajeva javlja se teška i dugotrajan depresija. Neke su
studije pokazala da muževi teže podnose smrt supruge i da su
bespomoćniji od žena nakon smrti partnera, te da je to upravo najveći
razlog što se ponovo odluče oženiti. Jedna od težih problema kod
udovaca je osjećaj usamljenosti.

Dom za starije i nemoćne

Povod
za dolazak stare osobe u dom je najčešće gubitak osobe koja ju
zaštićuje, bračnog druga, gubitak mjesta boravka ili bolest. Takav je
proces težak za osobu bilo koje dobi, stoga je od životne važnosti
izabrati najprikladniju ustanovu. Potrebna je obilna podrška i
društvena i emocionalna za vrijeme nakon dolaska, koje je presudno.
Prilagodba ovisi i o stavu starije osobe kao i o stavovima osoblja u
Domu. U Domu gdje se procjenjuju, poštuju i razvijaju snage, interesi i
vještine klijenata, socijalni i psihološki problemi prilagodbe su
rijetki. Osobe smještene u domove često pronađu prijatelje među
stanarima i osobljem, primaju ih kao obitelj. Samoća, društvena
izoliranost i dosada karakteriziraju stare osobe u razdoblju
institucionalizacije. Prednost malih domova je u uspješnoj primjeni
individualnog pristupa, pa je samim time osoba zadovoljnija. Za razliku
od domova sa velikim brojem klijenata gdje je izraženija usamljenost
klijenata.

Klijenti u domu su bolje
zaštićeni i zbrinuti, te imaju društvo i zajedničku interesnu skupinu,
te mogu održavati i kontakte sa obitelji i osobama izvan doma, dok je
klijentima koji obole ili izgube funkcionalnu sposobnost osigurana
medicinska skrb.



izvor