Džungla forum - zajebancija do daske

Divljina, ludilo, žurke, alkohol, zabava...

       Dobrodošli na Džungla forum!!! Uživajte u Looooooooooodoj zabavi!!.. :)                                   

    Stari ljudi

    Share
    avatar
    bodomiere
    Admin
    Admin

    Broj postova : 654
    Join date : 12.11.2010
    Age : 26
    Lokacija : Kaštel Sućurac

    Stari ljudi

    Postaj by bodomiere on sub sij 15, 2011 11:20 pm

    Razlikujemostarenje od starosti. Starenje je proces koji započinje od začeća, teje zajedničko svim živim bićima. Starimo godinama. Star si onolikokoliko se osjećaš starim, jer starost je i stanje svijesti. Određuju jevanjska pravila, kao u životnoj dobi ili vlastita procjena. Starostsmještavamo u ''kasnije'' životno razdoblje i ovisno o nama samimamožemo ju percipirati kao poželjno ili loše stanje. Starostdefiniramo kao normalan fiziološki proces u kojem nastupa opće opadanjebioloških sposobnosti organizama. Starenje i starost treba sagledati smedicinskog, psihološkog, sociološko psihijatrijskog i šireg društvenogaspekta. Svakim se danom dobna granica starosti pomiče prema gore, štopotiče potrebu za ispitivanjem uzroka, posljedica starosti kao injezinih problema. Obično,umirovljenje predstavlja presudan trenutak u percepciji starosti, kakodruštva tako i pojedinca. Samim prelaskom u mirovinu osoba ne gubi sveone sposobnosti i tjelesne funkcije koje je imala. Stari ljudi nisunužno i bolesni te današnja medicina i dostupnost zdravstvenih usluga,uspješno liječe i preveniraju mnoge bolesti.
    Razlikujemo tri tipa starenja, prema Jamesu Birren-u


    1. biološko starenje- obuhvaća promjene u funkcijama organizma tijekom vremena, usporavanje i opadanje funkcija
    2. psihološko starenje, vlastita procjena starenja, odnosno mentalne reakcije koje prate iskustvo starenja
    3. socijalno (društveno) starenje, način na koji osobe doživljavaju starenje u odnosu prema društva



    Mnogobrojni
    faktori koji utječu na dužinu ljudskog života nisu samo zdravstvene
    prirode, kao što se moglo očekivati, nego u tome mogu biti odlučujući
    spol, rasa, geografski položaj, socioekonomski status pa i zvanje. U
    razvijenu svijetu žene u prosjeku žive 5 do 8 godina dulje nego
    muškarci. Mnogi gerontolozi smatraju da muškarci umiru ranije zbog
    čestih i snažnijih stresova ( pohlepe za uspjehom, neprestanog
    takmičenja). Šveđani žive duže nego Nigerijci, bogati duže od
    siromašnih, političari od menadžera. Otkuda razlike ? Različite
    znanosti daju različite odgovore : sociolog uzrok vidi u različitim
    socijalnim uvjetima, liječnik u bolestima i slabljenju organa , biolog
    u procesima unutar stanica koji starenjem propadaju i nedovoljno ili
    nikako se ne obnavljaju, psiholog u stresu i frustracijama te
    motivaciji i volji za život

    Povijest

    Prema
    fosilnim ostacima možemo zaključiti da su nekada stari ljudi bili prava
    rijetkost. Obzirom na životne uvjete Neandertalac je živio oko 30
    najviše 40 godina. Tek u ranim civilizacijama zahvaljujući boljim
    životnim uvjetima povećao se broj starih ljudi. Budući da je starih
    ljudi bilo malo, a imali su zavidno znanje i iskustvo , bili su nadasve
    poželjni i poštovani u antici. U mnogim su plemenskim društvima stari
    imali također privilegirani položaj i bili su članovi plemenskog
    savjeta, koji je donosio odluke značajne za pleme. To pokazuje i
    afrička izreka '' Kad umre čovjek koji je star, s njim izgori i
    knjižnica. Zbog slabe pismenosti i kratkoće životnog vijeka takve ''
    žive knjižnice '' bile su osobito dragocjene.

    Međutim,
    različita vremena i njihova okruženja nisu bila jednako sklona starim
    ljudima. U vremenima velike gladi Eskimi su stare ljude žrtvovali
    prirodi, puštali ih umrijeti ili ih ostavljali daleko od naselja, da ih
    pojedu bijeli medvjedi. Na Balkanu su još u 19. stoljeću zabilježeni
    slučajevi kada su neki starci bili uklonjeni poput nepotrebne
    starudije. Također šezdesete i sedamdesete godine prošlog stoljeća
    također nisu bile posebno naklonjene starosti. Situacija se djelomično
    promijenila tek osamdesetih godina, a tome su pridonijeli potpuno
    ekonomski razlozi. To da u današnje vrijeme stari ljudi imaju značajnu
    društvenu moć zahvaljuju i svojoj brojnosti. Uvažavaju ih političari,
    stranke, trgovci, turistički uredi i neke škole. Prema nekim
    istraživanjima godine 2020. u razvijenom svijetu biti će oko 20%
    stanovništva starijeg od 65 godina.

    Sposobnost za rad

    Iz
    činjenice da pojedine sposobnosti opadaju ne proizlazi nužno da su
    starije osobe slabije u radu. Mnogo je studija u kojima je riječ o
    korelaciji starosti i radne sposobnosti. Većina pokazuje, da u zrelijim
    srednjim godinama i mlađoj starosti među njima postoji neznatna
    povezanost ili je uopće nema. Efikasnost starijih radnika ovisi i o
    vrsti rada. Manje su sposobni obavljati poslove koji zahtijevaju veliku
    fizičku snagu i brze reakcije. Pored nepromijenjene ili tek malo
    izmijenjene radne djelotvornosti stariji radnici imaju i druge
    prednosti; manje izostaju s posla i manje zakašnjavaju. Imaju manje
    profesionalnih nesreća i osjećaju veće zadovoljstvo u radu. Pokazalo se
    da je opadanje intelektualnih funkcija mnogo manje kod osoba koje se
    neprekidno i intenzivno bave umnim radom. Jedna od značajnih smetnja u
    radu starijih znanstvenika je pad motivacije ili neadekvatna
    motivacija. Kod starijih znanstvenika izraženija je subjektivna
    motiviranost. Manje mu je stalo do novca i materijalnih nagrada, a više
    do priznanja i zadovoljstva. Također je manje spreman raditi u
    neadekvatnim uvjetima ili neodgovarajućoj socijalnoj klimi.



    Umirovljenje

    Umirovljenje
    u zrelim godinama ili mlađoj starosti, a samo iznimno u srednjoj
    starosti '' blagoslov'' je za one ljude koji svoj posao nisu voljeli
    ili su ga osjećali kao breme. Ako pri tome imaju neke hobije
    umirovljenje može biti početak novog i zanimljivog života. Napokon se
    mogu baviti nekom djelatnošću za koju ranije nisu imali vremena.
    Odlazak u mirovinu međutim vrlo je bolno iskustvo za ljude koji su
    voljeli svoj posao, naročito za uspješne koji u njemu nalazili sadržaj
    i smisao života. Za njih je umirovljenje velika frustracija, koja može
    dovesti do potištenosti i dugotrajne depresije, a ponekad i do pada
    duševnih funkcija. U europskim zemljama dobna granica za mirovinu je
    oko 65 godina, dok je u Sjedinjenim Američkim Državama i do 75. godina,
    a u Japanu osobe nemaju određenu gornju granicu. Umirovljenje može biti
    prilika za honorarni rad, putovanja ili bavljenje potomcima. S
    ekonomskog gledišta u starosti se razlikuju dva sloja umirovljenika,
    oni koji su uspjeli sakupiti dovoljno bogatstva da mogu udobno živjeti
    (rente najamnine, dionice, kamate, nasljedstvo) i ona većina koja ovisi
    samo o običnoj mirovini koja je znatno manja od nekadašnje plaće. Među
    njima je i skupina koja se još uvijek bori za ekonomsko preživljavanje
    koja se bori da bi dodatnim radom poboljšala ekonomski položaj.
    Umirovljenjem se mijenja i ekonomsko stanje jer se zapravo u većini
    slučajeva mora živjeti samo od mirovine koja nije u mogućnosti
    podmiriti sve potrebe.

    Sam odlazak
    u mirovinu veoma je značajan događaj u životu budućeg umirovljenika te
    se ostatak života koji slijedi naziva '' treće životno doba''.

    Društvo

    U
    razumijevanju starosti često se oslanjamo na nekoliko (pet) stereotipa:
    da su stari ljudi međusobno slični, da su senilni, konzervativni,
    neefikasni i sebični. Međutim stari ljudi se između sebe razlikuju više
    nego mladi, a s godinama se te razlike čak povećavaju, osim u
    slučajevima kada boluju od staračkih bolesti. Ageizam je nepriznavanje
    ili ograničavanje prava starosnih skupina. To je stvaranje stereotipija
    i sistematska diskriminacija ljudi samo zato što su stari. Uzroci
    ageizma vrlo su bliski izvorima rasizma i sličnih diskriminacija.
    Ponajprije se radi o reakciji na osjećaj ugroženosti. Starih je ljudi
    svakim danom sve više pa se mlade generacije osjećaju ugroženo u strahu
    da se neće odgovoriti njihovim potrebama i zahtjevima. Stare su osobe
    često žrtve raznih šala i karikatura kojima se preuveličano ističu
    njihove osobine, kao zaboravljivih, ''otkvačenih'', nemoćnih i
    socijalno neprilagođenih ljudi.

    Stupanj
    društveno ekonomskog razvoja u cjelini, trend stalnog poboljšanja
    životnih i radnih uvjeta, povećanje nivoa životnog standarda, razvojem
    nauke i tehnike stvaraju se uvjeti za unaprjeđene zdravstvene zaštite
    ljudi što se pozitivno reflektira na produženje prosječnog životnog
    vijeka.

    Obitelj

    Obitelj
    je tradicionalno bila angažirana u brizi za stare. U ruralnim sredinama
    djeca ostaju u obitelji s roditeljima ili djedovima vrlo dugo ili
    čitavog života. U urbanim sredinama djeca napuštaju roditeljski dom
    ubrzo nakon punoljetnosti. Međutim i slika starije osobe se naglo
    mijenja. Stereotip ''nemoćnog'' starca potkopan je drugim stereotipom
    ''autonomnog i aktivnog čovjeka''. Zbog povećane socijalne mobilnosti
    potomaka, djedovi i bake žive daleko od svoje djece i unučadi. Zbog
    toga su posjeti sve rjeđi, a odnosi hladniji. Budući da su financijski
    samostalniji, žive odvojeno u vlastitim stanovima ili kućama i imaju
    prijatelje i interese drugačije od potomaka. Sve dulje su uposleni pa
    imaju sve manje vremena, snage i potrebe za društvom unučadi.

    U
    starosti gubitak bračnog druga predstavlja najteži stres u životu. Tome
    možemo dodati i probleme oko podjele nasljedstva i umanjeni dohodak. U
    većini slučajeva javlja se teška i dugotrajan depresija. Neke su
    studije pokazala da muževi teže podnose smrt supruge i da su
    bespomoćniji od žena nakon smrti partnera, te da je to upravo najveći
    razlog što se ponovo odluče oženiti. Jedna od težih problema kod
    udovaca je osjećaj usamljenosti.

    Dom za starije i nemoćne

    Povod
    za dolazak stare osobe u dom je najčešće gubitak osobe koja ju
    zaštićuje, bračnog druga, gubitak mjesta boravka ili bolest. Takav je
    proces težak za osobu bilo koje dobi, stoga je od životne važnosti
    izabrati najprikladniju ustanovu. Potrebna je obilna podrška i
    društvena i emocionalna za vrijeme nakon dolaska, koje je presudno.
    Prilagodba ovisi i o stavu starije osobe kao i o stavovima osoblja u
    Domu. U Domu gdje se procjenjuju, poštuju i razvijaju snage, interesi i
    vještine klijenata, socijalni i psihološki problemi prilagodbe su
    rijetki. Osobe smještene u domove često pronađu prijatelje među
    stanarima i osobljem, primaju ih kao obitelj. Samoća, društvena
    izoliranost i dosada karakteriziraju stare osobe u razdoblju
    institucionalizacije. Prednost malih domova je u uspješnoj primjeni
    individualnog pristupa, pa je samim time osoba zadovoljnija. Za razliku
    od domova sa velikim brojem klijenata gdje je izraženija usamljenost
    klijenata.

    Klijenti u domu su bolje
    zaštićeni i zbrinuti, te imaju društvo i zajedničku interesnu skupinu,
    te mogu održavati i kontakte sa obitelji i osobama izvan doma, dok je
    klijentima koji obole ili izgube funkcionalnu sposobnost osigurana
    medicinska skrb.



    izvor


    _________________
    Ko se s nama druži,
    Život mu je duži,
    Ko sa nama pije,
    Dosadno mu nije!


    lol!

      Sada je: sri ruj 20, 2017 7:33 pm.