Džungla forum - zajebancija do daske

Divljina, ludilo, žurke, alkohol, zabava...

       Dobrodošli na Džungla forum!!! Uživajte u Looooooooooodoj zabavi!!.. :)                                   

    Kako pomoći...?

    Share
    avatar
    bodomiere
    Admin
    Admin

    Broj postova : 654
    Join date : 12.11.2010
    Age : 28
    Lokacija : Kaštel Sućurac

    Kako pomoći...?

    Postaj by bodomiere on ned stu 21, 2010 5:19 pm

    Ovo će biti malo duže...Ako ćete odgovarati...,molim vas
    pročitajte sve...Nemojte na preskake...Ako ne pročitate sve,nemojte ni
    odgovarati...


    Pročitajte molim vas...Jer odgovor mi treba...Znam da je
    naporno čitat...Kraće nisam mogo napisat...


    Pretpostavimo da postoji jedan momak...Ni po čemu drugačiji
    od ostalih a opet tako različit,i od ostalih momaka i od ostalih cura,čak i
    onih „koji su kao on“,teški metalci i u srcu i duši,ne daju metal ni za
    šta,žive za metal,žive za tu brutalnost udaranja bubnjeva,žive za tu brutalnost
    čupanja žica prilikom solaža gitara i basa,žive za tu brutalnost lomljenja
    prstiju od brzine na klavijaturama,žive za te vrišteće,a opet i prirodne vokale
    heavy metala,krešteće vokale black metala,režeće vokale death metala,te
    prelijepe ženske operne vokale u gothic metalu,prelijepi muški glas u
    heavy/power metalu...Svi ostali i on su isti,a on opet tako različit...Po
    osobinama...Svi su metalci...Sve sredina odbacuje...Ali njega...njega
    najviše...Ni kriva ni dužna...Recimo da taj momak ima prijatelja kojeg zna 10
    godina,taj prijatelj je za njega rekao „On je najluđi u cjelom gradu,ako ne u
    županiji (puno pije,puno puši,kakve god vam padnu pizdarije na pamet on ih
    radi,uzeo jednom drogu i tad reko sad i nikad više ć 2 godine i
    6 mjeseci od toga i nije ju uzeo,pa ne ide mu loše zar ne [font:3d58=]J

    ],ali isto tako i najbolji u cjelom gradu,ako ne županiji,kad nema,jebi ga
    nema,kad ima dijeli šakom i kapom sa zadovoljstvom“.Taj momak ne vjeruje u boga
    u kojeg vjere nalažu,po pitanju vjere on je ateist,mrzi vjere zbog puno razloga
    koji nisu bitni...Bitno je da vjeruje u višu silu,koju sve vjere nazivaju tim
    nekim bogom,al opet tu višu silu ne priznaju...Da pojasnim,vjera ne priznaje
    višu silu,al taj njihov bog i viša sila je u biti isto...Puno ljudi ga mrzi
    samo zbog toga što je metalac...„Prodo je dušu đavlu,pije krv,štuje
    sotonu,klanja se sotoni,nije više uopće normalan,nije nikad bio
    normalan...(...)“...Kako pomoći takvoj osobi?Kako pomoći tom momku?Što ako on
    samo treba malo ljubavi?Što ako on samo treba nekog da ga voli?Što ako on samo
    treba nekoga da ga zagrli?Što ako on samo treba nekog da mu ne okreće leđa?Što
    ako on ne treba vukove u janjećoj koži,nego prave prijatelje?Što ako on treba
    vremena da se opusti da počne progovarati o svojim problemima?Što ako ti „koji
    mu žele pomoći“ to ne znaju ne razumiju,neće da znaju razumiju?Što ako „ti koji
    mu žele pomoći“ non-stop ga pilaju „šta ti je,šta ti je“,a kad se napokon
    oslobodi i progovori,samo što ne počne plakat,onda „ti koji mu žele pomoći“ se
    samo skupe i među svoje „prijatelje“?Te iste prijatelje su vidjeli čim su došli
    na to mjesto s tim momkom,a jedva da su im se javili...Kad taj momak počne
    progovarati o svojim problemima,oni samo se skupe i sjednu za isti stol sa tim
    svojim „prijateljima“?Kad si došli jedva da su se pogledali...A kad taj momak
    konačno progovori,očajnički preklinjući za pomoć,oni se samo skupe...i sjednu
    sa „prijateljima“...i puste njega da grca u suzama...da tone još više...a on ih
    u zadnjim očajima doziva u suzama...preklinje...dođi do mene...oni ga ne
    čuju...to on doživljava kao „Gori u paklu.“.


    Što ako taj momak ne dobija potrebnu potporu ni kod kuće?Što
    ako taj momak pretpostavimo „ima“ „majku i sestru“?Ponašaju se prema njemu kao
    da ih nema,kao da mu nisu majka i sestra...kao da nije njihov...Izvucimo još
    nekoliko pretpostavki;momak tu „sestru“ brani čitav život,zbog nje kao dijete
    dobija batine od te „majke“ toliko da se ne može pomaknuti satima od bolova,od
    suza,od nemogućnosti da dođe do zraka od bola,zbog nje ga mrzi cijelo
    susjedstvo jer ju je kao i uvijek branio...Razlika je osam godina između te
    „sestre“ i tog momka...Otkad se ona rodila,njega „majka“ kao da ne vidi...Kao
    da joj nije rod...Kao da joj nije ništa...Osjeća se kao siroče bez roditelja na
    ulici dok gleda tu svoju „majku“ i tu „svoju sestru“...Gleda ih i moli ih
    „Dajte mi komadić te ljubavi...ne tražim puno...ne tražim sve...tražim samo
    komadić ljubavi...da ne budem više mračne duše...da ne budem više mračnog
    srca...da i u mene dospije malo sunčeva svjetla...da i ja osjetim malo
    ljubavi...“.Taj momak je odavno zaboravio što znači majčinska ljubav...Sva
    prebijanja na mrtvo ime,svi šamara za ništa,sve razbijanje glave (doslovno)
    radi koje loše ocjene (kao npr. -2)...to je sve izbrisalo onu ljubav koju je
    osjećao prema toj „majci“... Sad je i više nego mrzi...Sad to što osjeća prema
    toj „majci“ nema ime...To nije mržnja...To nije prijezir...Ta bol koju osjeća
    zbog te „majke“ se ne može opisati...Ta bol koju osjeća zbog te „sestre“ se ne
    može opisati...Metal mu je spasio život...Da nije došao do metala,taj momak bi
    najprije totalno poludio...Onda bi završio u psihijatrijskoj ustanovi...Baš
    ludnici...ako bi preživio dotle...vjerojatnije je da bi se ubio kući...ako bi
    preživio do ludnice,ubio bi se u ludnici...njega danas ne bi bilo...ni ovo malo
    ljudi koji su mu dali priliku,ni oni mu je ne bi dali...ne bi ih
    upoznao...Jedna osoba koja mu je dala najveću priliku...on ju je samo
    povrijedio...nemoguće...bili su u vezi...pomagali jedno drugome...spašavali...onda
    je on povrijedi...kasnije on toliko ispali na živce (znajući što je napravio)
    toliko da ne prepoznaje ljude kad ih sretne...tako ni nju...ona ga zamrzi...ne
    znajući ništa...a sve što on oće...da samo na koji minut popriča s njom...sve
    joj objasni...Netko od koga je i takvo što očekivao („Što ako on ne treba
    vukove u janjećoj koži,nego prave prijatelje?“) tada mu samo opet po ko zna
    koji put okrenu leđa...?...ni tako mu ne pomognu...Ta cura mu je vratila želju
    za životom...Želju za svime...Dala mu ono što nije nikad do nje znao ni
    napisati...Nešto prelijepo...Nešto što se zove...LjUBAV...nešto što je trebao
    cijeloga života...konačno ga je naučila slušati riječi „Volim te“...konačno ga
    je naučila što one znače...konačno ga je naučila biti voljen...konačno ga je
    naučila voljeti...konačno mu je dala potporu koju je trebao...a on...samo je
    povrijedi...zbog čega...?...jer je glup ko k****...


    Pretpostavimo još par situacije iz života tog momka...U
    prvom razredu su ga svi mrzili...Kada je imao 3-4 godine ispovraćao se za
    večerom jer se prejeo...tko ga je tjereao da jede još...?...„majka“...nije
    jednom bilo da kada nije mogao jesti jer više nije imalo gdje stati (želudac
    prepun) da je majka uzela žlicu i na silu mu je utrala u usta...A
    on...?„...kako mi nije zube polomila...?“...opet u suzama...


    Zato jer nije dalmatinac kao svi oni nego bosanac...čak i
    učiteljica...Kada su ga jednom (od ko zna koliko puta) prebili preko odmora i
    kada je skupio hrabrosti da kaže učiteljici,kada je počeo pričati,ova ga je
    prekinula u po rečenice ne dopuštajući mu da završi „To ćeš mi poslje reć.“.Kada
    je došao doma,prvo kome je rekao,je njegova „majka“ koja je nakon nekog vremena
    otišla u školu svađat se sa učiteljicom...Ova je rekla da taj momak izaziva
    tučnjavu prvi našto je jedan momak iz razreda „Učiteljice ne lažite nije
    tako,njega niko od njih ne podnosinoni njega prvi uvijek počnu tuć!“,„Men sin
    svaki dan dolazi kući pun modrica a vi ništa i još govorite da on prvi
    počne!“.Kada nije bilo rezultata,vratila se kući...Jer nije bilo rezultata na
    kome istresla?...na momku koji je jedva čekao da dođe doma jer nije mogao
    podnositi bolove,samo mu je trebala mala pomoć...


    Prvi razred osnovne prođe sa 3,9...samo je matematika bila
    problem...Ona je bila 3...Sve ostalo 4...Matematika mu je uvijek bila
    problem...Iako bi je lako shvatio...Kasnije malo popusti,ali ostane na
    zaključnoj 4...Ta „majka“ u tom trenutku rodi tu njegovu „sestru“ koju je želio
    cijelo djetinjstvo...,...koju je želio cjelo djetinjstvo...,...da ga netko
    voli...Onda na njega ta „majka“ zaboravi...Do tad je uvijek imao sve...Sve što
    mu je bilo potrebno...Tko mu je pomagao u ratu i skrbio se za njega malog
    posranca?„Majka“ koja mu je tad bila majka...Sad je najednom samo „majka“...Sad
    najednom ko da je više nema...Tu je...Ali tko je to?Njegova majka kakvu on zna
    to nije...On više ne postoji...Njego nema...On joj nije ništa...A ne rod...


    Treći razred osnovne...Taj momak dobije sedmu jedinicu iz
    matematike (a matematika mu je bila i ostala zaključno 3,pa tako i to
    polugodište)...Ne smije doći doma...jednostavno ne smije...zna što ga tamo
    čeka...ne smije se približiti vratima...ne smije pozvoniti na vrata...zna koje
    će prvo pitanje biti...sjeća se svoje prve jedinice...Drugi razred
    osnovne...Kontrolne su morali nositi doma...Roditeljima na uvid...I on
    je...Nije rekao doma...Šutio je...Kada je ta „majka“ našla kontrolni...Nije
    ništa pitala...Osim „Šta je ovo?“...Udarci po
    licu...,...glavi...,...leđima...,...rebrima...,...vratu...,...prsima...Nema mu
    pomoći...Nema nikoga u blizini tko mu može pomoći...Dok on urla od bolova koje
    ne može podnijeti „NEMOJ MAMA MOLIM TE!!!“...To mama...Hm...To za mene nije
    osoba...Ali ovdje ionako nije bitno moje mišljenje...Vaše je...Vidjet ćete na
    kraju...„Zašto mi nisi reko za ovo?“;grcajući u suzama,previjajući se od
    bolova,nemogućnosti da vjeruje da mu je to ona majka„...jer sam mislio da ćeš
    me tuć...“;„Sad san te tukla zato jer nisi reko.“...dobro se sjeća tih riječi
    stojeći i klecajući pred vratima na koja ne smije pozvoniti...nema
    hrabrosti...neam snage...Možda da pobjegne od kuće!?...ali
    kamo...?...kome...?...tko bi mu htio pomoći...?...nema nikoga...kad je ipak
    pozvonio...,...dočekala ga je na vratima ta njegova „majka“...vidjela oči u
    suzama,znala je šta je,a opet pita „Šta je?“;„...n-n-ništa mama...“...kao da je
    jedva čekala...„Šta ima u školi?“;„...v-v-v-vrat-t-t-ila nam je
    kon-kon-kontrolne iz mat-mat-matematike...“;„I šta opet si dobio jedinicu
    jel?“;„...j-j-j-ja...“...onda ga uhvati za uši i uvuče u sobu...vuče ga po pudo
    držeći za uši...ima osjećaj kao da mu ih kida...zna što slijedi...zna da mu
    nema pomoći...kao ni bilo kad prije il poslije...kaišem dobija udarce po
    licu,vratu,dok mu „majka“ ne skine majicu i ne počne ga udarati kaišem po
    stomaku,prsima,tukama,dlanovima sa svake
    strane,leđima,rebrima,vratu,licu,nogama,počne ga udarati šakama gdje
    stigne...leđa...,...prsa...,...glava...,...rebra...,...kičma...a što on
    može...?...ništa...samo primati udarce...trpiti...koliko može...ono što ne
    može...mora i to...inače smrt...najednom ga „majka“ hvata za ramena...,...baca
    ga na pod...on udara glavom o pod...nije ju briga...opet ga uhvati za ramena...,...baca
    ga u radni stol...on udari vratom o rub stola...pada na pod...pitajući se kako
    je ovo preživio...?...kako vrat nije slomio...?...sa rana od kaiša teče
    krv...njega za to nije briga...sve za šta ga je briga „Sad san te tukla zato
    jer nisi reko.“...samo mu se to vrti glavom...čuje riječi „NEMOJ SLUČAJNO DA TI
    PADNE NA PAMET DA IZAĐEŠ IZ SOBE DOK TE NE ZOVNEM!!!“...2,5 sati kasnije ga
    „majka“ zove...još uvijek nepomično leži na krevatu...,...grcajući u
    suzama...,...cvileći plačući od bolova koje još uvjek osječa...kroz
    plač...,...stenjanje...,...jauke navlači majicu...ne može ni hodati...ne zna
    kako će doći do kuhinje...zna zašto ga „majka“ zove...jer su 3 sata...otac
    dolazi s posla za pola sata...„Moram brzo pojest ručak
    AAAAAAAAAAAAAAAA!!!...moja leđa...“ pomišlja u sebi i pada na pod...pokušava se
    dignuti...ali ne može...boli...previše...„...kako mi nije ništa
    slomljeno...?“,opet pomišlja u sebi...nekako dođe do kuhinje...jedva
    hoda...gleda gdje mu je „majka“ da je ne pogleda u oči...kada vidi da ide prema
    njemu refleksno obrambeno diže ruke preko lice...ona ga jednom rukom uhvati za
    ruke i makne mu ih s lice...drugom mu udari takav šamar da mu glava odleti u
    zid...osjeti njene prste na vratu...kako ga stišću...samo što mu kralježnicu u
    vratu ne slome...„NEMOJ MAMA MOLIM TE!!!“ pomišlja u sebi jer ne želi ni
    pomisliti što bi bilo ako bi joj reko...baca ga u zid kog kojeg je stolica
    ispred koje j epostavljen ručak...kada je pojeo čuje „GUBI SE U SOBU DA TE NE
    VIDIM!!!“


    Taj momak i njegova „majka“ ide gradom...Neki tip vodi psa
    dobermana...Pas vidi mačku i počne lajat...Vlasnik ga pušta s lanca i pas trči
    prema mački...Mačka je u strahu i bježi...Momkova „majka“ skoro kroz plač
    „...jebo ti on mater...“.Tada se momak prisjeća svih batina koje je dobijao...skoro
    za ništa...pomisli „...više ju je briga za mačku nego za mene...“.


    Momak je peti razred...ni kriv ni dužan poćinje tuču sa
    jednim iz razreda koji je puno jači od njega...dobija batine...slomi
    prst...kada dođe kući...,...nema nikoga kod kuće...prijatelj iz rezreda mu
    donosi knjige...On mu reče da ga odvede seb doma i napiše na papir da je kod
    njega i njegov broj da ga nazove na njegov kućni broj kada mu „majka“ dođe
    doma...„Mama ja sam u Tea kući,nazovi na ovaj broj kada dođeš kući.Mario“...Ide
    kod njega kući...Sat kasnije zvoni telefon...Majka prijatelja se javlja i
    govori sa smiješkom „Mario za tebe je.Mama...“.Momak sav sretan se javlja i
    kroz plač i jecaje objašnjava „majci“ što je bilo...Ova mu govori da dođe
    kući...Kada dođe kući opet ne smije pozvoniti na vrata...boji se što će
    biti...napokon pozvoni kratko u plaču...Prvo što mu je rekla kada ga je vidila
    „Šta je?“ smijući se...„...prebilo me...“ kroz plač jecajući...„I neka je kad
    si smotani debil ne znaš se branit!“...slomljeni prst je samo oticao...kada ga
    je napokon odlučila odvesti doktoru,ova ga je poslala na rendgen...Tamo se
    vidilo da je prst slomljen...opet se u suzama nadao da će čuti bar neke riječi
    potpore...„I neka ti ga je slomio kada si debil j**** ti boga debilnog ne znaš
    se branit ni od koga!“...opet je zaplakao...pred cijelom bolnicom...


    Šesti razred...Momka ne podnosi cijela ulica...Jednostavno
    ga mrze...Smeta im...Nikad im ništa nije napravio...Počinju ga maltretirat i
    tuć...Njih 7...On jedan...Odlazi u kuću tražeći potporu od „majke“...„Neka te
    udaraju,bio si i osto smotani debil ne znaš se brani!“;„...ali mama njih je
    7...“;„Neka je 100!“...


    Osmi razred...Ima 7 sati...U školi je sve bilo dobro...Jedva
    čeka da dođe doma da ruča jer ne može podnjet tu glad...Kada napokon dođe
    doma,sjedne ručat „majka“ „Šta je bilo u školi?“,„Čekaj da pojedem gladan sam.“
    lijepo i mirnom glasom odvraća...„Neću te pustit da pojedeš govori šta je bilo
    u školi!!!“...


    Kada je bio prvi srednje jedan iz osnovne (u srednjoj su
    bili škola do škole) je rekao izazivajući „A amo ga prebit!“.Momak mu se odluči
    suprostavit i počne trčat za njim...Ovaj zapne i padne,a momak iz zraka ga
    udari krošeom u glavu i stane jer je bio na podu...Nije mu to u časti...Udariti
    nekoga ko je na podu i ne može se braniti...Zna kako je to...Zbog toga ne
    može...Ovaj ga samo udari u koljeno zaprljajući mu farmerke...Kada dođe
    doma,otac ga pita „Što su ti farmerke prljave?“,tako i tako to i to...„Nisi
    prvi počeo!?“;„Ne...“;„Nema veze neka si ga mater mu j****...!“...ta
    potpora...te riječi...otkad ih nije čuo...u sebi je pomislio „...tata kad bih
    ti samo mogo reć druge stvari...“...počne plakat i zatvori se u sobu...Kada
    doma dođe „majka“ upada mu u sobu i urla „OĆEŠ DA TE JA SAD
    PREBIJEM!!!???“;„...ali ja nisam ništa kriv...“;„JESI!!!POTUKO SI SE!!!“...ne
    zna zbog čega ali ne može vjerovat u to što čuje...


    U prvom srednje na polugodištu padne 4
    predmeta...Matematiku,kemiju,osnove elektrotehnike,praksu...Matematiku,kemiju i
    osnove elektrotehnike jer nije mogao shvatiti...Nit mu je imao ko pokazat...Za
    kemiju oduvijek glup...Repeticije iz matematike i osnova elektrotehnike mu je
    držao jedan čovjek koji mu nije znao objasnit...Praksu padne jer mu nije imao
    ko pokazati kako se radi s bušilicom,pilom za metal,brusilicom...Otac je radio
    u Njemačkoj...„Majka“ mu je jebala sve po spisku debilu jer ništa ne zna,ni za
    šta nije stvoren,nikad od njega nije bilo ništa,nikad ništa neće bit,ni za šta
    sposoban...Kada se otac vratio za Božić kući,„Koliko si pao?“ mirnim
    glasom...momak nije mogao vjerovat kavim ga tonom i glasom
    pita...„...4...“...„Koja sine?“...„KOJA SINE!!!???...pitao me mirno koja
    SINE!!!???...nekome je stalo do mene...“-pomisli u sebi...Suzdržavajući se od
    suza „Matematiku,kemiju,osnove i praksu...“...„Šta radite na
    praksi?“;„Bravarija...“ gledajući u pod...„Digni glavu neću ti ništa,pao si pao
    pa šta sad,nije smak svijeta,znam da možeš i da čćeš ispravit...Jebenu praksu
    nisi turpiju u životu uzeo u ruke,pokazat ću ti.“.„...koji
    k****...?...potpora...miran glas...vjeruje u mene...ni ne pomišlja da me udari
    jer sam pao 4...nije ga briga...šta sve ovo znači što mi daje...?...kako se to
    zove...?...šta je to...?“ momak samo pomisli u sebi...Tata ga onda zagrli
    jako...sve što mu je ikad trebalo...sad ima...„majka“ mu to ne može uzeti...


    Padne na kraju prvog srednje osnove elektrotehnike i
    kemiju,nakon što je sam učio bez repeticija matematiku da bi je na kraju prošao
    sa prosjekom 2,3...Padne osnove na prvom roku,a kemiju uči dan prije popravnog
    i cijelu godinu nauči za 6 sati...Nađe drugog čovjeka za repeticije koji ga
    nauči osnove cijelu godinu za mjesec dana...


    Tada je momak toliko bio pod stresom da bi zaboravljao na
    mahove tko je,šta je,kako se zove,gdje se nalazi...jednostavno bi
    zaboravio...da mu najbolji prijatelj nije dao metal njega sad ne bi bilo...il
    bi se ubio kući il bi završio u ludnici i tamo se ubio...„Majka“ ga je počela
    odbacivat jer je postao metalac...samo zbog toga...


    Padne u trećem srednje 4 komada na polugodištu...Nije učio
    jer nije mogao od stresa i umora...Nije bitno zbog čega...„j**** TI BOGA
    KRETENSKOG DEBILNOG!!!“...tata nije ništa rekao...jebi ga pao pao nije smak
    svijeta...ko da sam ja jednom pao...to je bilo mišljenje oca...


    Padne godinu u trećem sa 4 ista koja je pao na
    polugodištu...iz istog razloga... ...„j**** TI BOGA KRETENSKOG
    DEBILNOG!!!“...tata nije ništa opet rekao...znao je zbog čega je pao...Ponavlja
    treći razred...Na polugodištu padne 2 komada i prosjek ocjena sa te dvije
    negativne mu je 2,8...„Pa normalno,od tebe nikad ništa dobro,moraš ti past pa
    kako god...“ rekla mu je „majka“...Pao 2 najteža predmeta...Opet ista 2 padne
    na kraju godine...da mu nije bilo cure...,...ne bi prošao...pao bi opet
    godinu..izgubio pravo školovanja...


    U četvrtom razredu srednje „majka“ ga izbaci iz kuće jednu
    noć jer joj je rekao u lice šta je kako je...sve što mu je bilo na pameti...sve
    čega se mogao sjetit...sve je bilo istina...a on je bio samo životinja koja bez
    razloga razbija uništava sve po kući jer nije sve po njegovom...


    „Sestra“ ga naziva kretenom idiotom i kad kaže to „majci“
    ona mu odgovara „Ko si ti i šta si ti u ovoj kući da te bilo ko bilo šta
    posluša!!!???TI SI NIKO I NIŠTA!!!Samo propalica koja samo pije i puši ko
    kreten i usto razbija sve oko sebe jer ne dobija sve isti sekund i para koliko
    gospodin oće!!!“...samo je stao i gledao u nju ne vjerujući...


    ...koliko je puta bio na rubu živčanog sloma...?...koliko je
    puta htio napraviti samoubojstvo...?...koliko ju je puta poželio ubiti...?...ne
    iz osvete...samo da ostane koliko-toliko normalan...jer ne može to podnijeti...natprosječno
    inteligentan...,...a „majci“ je samo propalica od koje nikad ništa nije bilo i
    nikad ništa neće bit...


    ...kako mu pomoći...?...razgovori sa „majkom“ ne
    vrijede...pokušavao je...ne vrijedi...kako god kaže tati...,...ova će samo
    okrenuti na to da opet on ispadne kriv...sve najgore...kao i
    uvijek...promijenio je ponašanje...šuti i trpi...koliko može...ne može ništa
    reć da mu otac koji radi u Italiji ne dobije šok tamo...ko što je jednom zamalo
    dobio...[/font]


    _________________
    Ko se s nama druži,
    Život mu je duži,
    Ko sa nama pije,
    Dosadno mu nije!


    lol!

      Sada je: ned pro 16, 2018 12:46 am.