Džungla forum - zajebancija do daske

Divljina, ludilo, žurke, alkohol, zabava...

       Dobrodošli na Džungla forum!!! Uživajte u Looooooooooodoj zabavi!!.. :)                                   

    O "Titanicu"

    Share
    avatar
    bodomiere
    Admin
    Admin

    Broj postova : 654
    Join date : 12.11.2010
    Age : 26
    Lokacija : Kaštel Sućurac

    O "Titanicu"

    Postaj by bodomiere on sub stu 20, 2010 10:48 pm

    Taj veličanstveni brod „Titanic“ je moja velika opsesija...Mnogimljudima – A titanic,boga ti,brod ko brod,plovio i potonuo,pa šta?Mnogine znaju razloge zbog kojih je „Titanic“ potonuo.Santa leda u koju jeudario samo je jedan mali minoritetni razlog.Ne toliko bitan...



    „Titanic“(poznat i kao „RMS Titanic“ i „SS Titanic“) bio je drugi od trisuperlinera,redom:„Olympic“,„Titanic“ i „Gigantic“ (kasnije preimenovanu „Britannic“).
    U ljeto 1907. u Londonu su se sastali J. Bruce Ismay(predsjednik brodske kompanije „White Star Line“,jedne od najpoznatijihbrodskih kompanija u svijetu,vlasnik je John Pierport Morgan) i JamesPirrie,predsjednik brodogradilišta „Harland And Wolff“ smještenog uBelfastu,gdje je „White Star Line“ gradio svoje brodove.Isamy je ujednobio i generalni direktor „International Mercantile MarineCompany“,međunarodnog udruženja od više brodskih kompanija,čiji jeosnovni plan bio da pokupuje sve kompanije i na taj način steknemonopol u vrlo unosnom prekoatlanskom putničkom prometu.Kompanija„Cunard Line“ se tomee suprostavila,a sa svojom flotom od 17 brodova inajnovijim brodovima „Lusitanijom“ i „Mauretanijom“,za koje se znalo daće oboriti brzinski rekord u prijelazu Atlantika,pokazivala je svojunadmoć.Da bi „World Star Line“ ponovno postao ravnopravan „Cunardu“,štoje bio Ismayev i Pirrierov cilj,jedino pronađeno rješenje bilo je da sesagradi brod koji će biti veći i atraktivniji od „Cunardovih“ plovila.
    Konačnosu odlučili najprije sagraditi dva velika luksuzna broda „Olympiyklase“,a naposljetku itreći.Najvažnije je bilo da pruže komfor koji ćeprivući putnike.U srpnju 1908. potpisan je ugovor o izgradnji trijubrodova koji će se graditi u Belfastu,a da se istakne moć i snagabrodova nazvani su „Olympic“,„Titanic“ i „Gigantic“

    Olympic


    Proročanstvo katastrofe
    Katastrofu„Titanica“ je 14 godina prije predvidio nepoznati američki pisac MorganRobertson u svojem romanu „Futility,Or The Wreck Of The Titan“.Romandonosi priču o britanskom putničkom brodu „Titan“ koji budući da je biona glasu kao nepotopiv,nije imao dovoljno čamaca za spašavanje.Na putuprema New Yorku jedne travanjske noći je udario u santu leda usjevernom Atlantiku.Iako je nakon katastrofe „Titanica“ objavio romanponovno s malim izmjenama,sličnosti su ostale zapanjujuće.„Titanic“ jeimao 66000 tona istisnine,Robertsonov 70000 tona istisnine,„Titanic“ jebio dugačak 882,5 stopa,Robertsonov 800,oba su imala tri elise i brzinu24-25 čvorova.Oba su mogla nositi 3000 ljudi,oba su imala čamce zaspašavanje za tek dio ljudi,nebitno...Oba su bila oslovljena sa„Nepotopiva“...

    Gradnja i izgled
    Nakon „Olympica“,1909. jezapočela gradnja „Titanica“.Brod je porinut 31.5.1911.Taj događaj jepratilo 100000 ljudi koji do tad nisu vidjeli brod dužine 269 metara iširine 28 metara.Idućih 10 mjeseci na „Titanic“ su ugrađivani strojevii uređivana je unutrašnjost.Zbog „Olympicova“ sudara sa krstaricom„Hawke“,radnici i materijal korišteni za dovršavanje „Titanica“prebačeni su na njegov popravak,pa je termin prvog „Titanicovog“putovanja odgođen.U užujku 1912. radovi na „Titanicu“ su bili gotovi,anovi termin polaska bio je određen za 10.04.Njegova težina bila je oko52300 tona,visina od kobilice broda do komandnog mosta je bila 32metra,a visina njegovih dimnjaka iznosila je 57 metara.Tri pogonskapropelera (srednji je imao 4 kraka,a ovi sa strana 3) pokretala su sekombinacijom jedne niskotlačne turbine (za srednji propeler),a drugadva sa strana po 2 četverocilindrična klipna parna stroja,što je sveskuap moglo razviti snagu od malo manje od 52000 konjskihsnaga.Maksimalna brzina iznosila je 25 čvorova.Imao je posebnukonstrukciju od duplog dna i trupa podijeljenog na 15 vodootpornihpregrada zbog čega je smatran nepotopljiv.No te su pregrade dosezale dodonjih (D ili E) paluba,a gore nisu bile zatvorene,pa se voda lančanomogla prelijevati iz jedne komore u drugu – što se kod sudara s ledenomsantom i desilo – izazvavši potapanje...Ipak,„Titanic“ je bio siguranbrod – do tada nije sagrađen nijedan koji ga je po bilo čemunadmašivao,imao je najnapredniju tehnologiju i bio je „najsigurnijibrod“.„Titanic“ i „Olympic“ su često nazivani brodovima blizancima,madasu bili različiti;„Titanic“ je bio pola metra duži i imao je višesalona,apartmana,kabina i barova,što ga je učinilo 1004 tone težim od„Olympica“.Bio je namješten u stilu edvardilijanske ere,što je zajednosa svim salonima i sveopćom raskoši utjecalo na to da postane simbolomvremena u kojem su se cijenili novac,položaj i plava krv...Na izgradnjije radilo 17000 radnika.

    Tehničke karakteristike i općeniti podaci:
    - Zastava broda:Britanska
    - Krštenje broda:31.05.1911
    - Brodogradilište:„Harland And Wolff“,Belfast,Irska
    - Broj trupa:401
    - Cijena:7,5 milijuna dolara
    - Članova posade:885
    - Spašeno članova posade:oko 140
    - Težina:46329 toona
    - Dubina:18,1 metara
    - Dubina gaza:10,5 metara
    - Dužina:269 metara
    - Pogon:Tri stroja,tri elise
    - Snaga:30000 konjskih snaga pri 75 obrtaja u minuti
    - Broj paluba:9
    -Broj čamaca za spašavanje:20 (po ZAKONU nije smio imati iti 20čamaca,imao ih je više nego je to zakonom dopušteno [zakoni su se tekposlije promijenili],tada se vjerovala da puno čamaca brodu donosi LOŠIMIDž!,čamac broj 7 je spušten u more sa samo 28 ljudi,iako ih je mogaopromiti 65 kao i svi ostali čamci) (putnika i članova posadespašeno:705,spašeno je tek oko 140 članova posade;poginulo i utopilose:1523;ukupno putnika;2228;
    - „Nepropusne“ komore:16 (dosezale su do D ili E palube,a gore nisu ible zatvorene,što je izazvalo prelijevanje vode)
    - Oštećenje:dugačko 75 metara (udarac u santu leda)
    Četvrtičasnik broda Boxall je prvi išao u izviđaj.On je ustvtrdio da nemaštete,no pomniji izviđaj kasnije ju ustvrdio da je poplavljeno 5 ili 6nepropusnih odjeljaka.„Titanic“ može ploviti sa najviše 4 poplavljenaodjeljka...Već je tad bila na vidiku sudbina broda...Odmah su zatvorenasva nepropusna vrata...

    Posada
    - Kapetan:Edward John Smith (potonuo skupa s brodom.Ovo mu je trebalo biti zadnje putovanje i ide u mirovinu)
    - Glavni časnik:Henry wilde
    - Prvi časnik:William Murdoch
    - Drugi časnik:Charles Lightoller
    - Treći časnik:Herbert Pitman
    - Četvrti časnik:Joseph Boxall
    - Peti oficir:Harold Lowe
    - Šesti oficir:James Moody
    - Glavni pekar:Charles John Joughin
    - Osmatrači (u vrijeme nesreće):Frederick Fleet i Reginald Lee
    -Radio operateri:Jack Phillips i Harold (heroji,slali su pozive u pomoćsve dok voda nije došla do njihove sobe,jedan je preživio,a drugi nijenikad nađen,što mu je donijelo status još većeg heroja)

    Kapetan Edward John Smith


    Popis Hrvata sa „Titanica“
    - Ivan Stanković
    - Ivan Jalšević
    - Josip Draženović
    - Franjo Korum
    - Ana Korum
    - Ivan Markun
    - Ljudevit Cop
    - Branko Dakić
    - Ivan Bartoli
    - Mirko Dika
    - Stevo Pavlović
    - Matilda Petrinac
    - Milan Karasin
    - Stevan Turčin
    - Ćiro Rekić
    - Marija Čačić
    - Jego Grga Čačić
    - Janko Vuk
    - Ivan Strimić
    - Luka Caci
    - Petar Čalić
    - Manda Galić
    - Tomo Pakrević
    - Tomo Uzelac
    - Luka Orešković
    - Marija Orešković
    - Mate Pokrajac
    - Janko Smiljanić
    - Mile Smiljanić
    Svi su bili u prostorijama trećeg razreda...Nitko nije preživio...

    „Titanic“ – luksuz na valovima
    Putovanjeje trebalo trajati 5 dana;10. do 15.04.1912.,a stajalo se u Cherbourguu Francuskoj te u tadašnjem Queenstownu i Irskoj.
    Iako najpoznatijikao luksuzno prijevozno sredstvo bogatih i slavnih,„Titanic“ je imao idruge zadaće:služio je za prijevoz britanske i američke pošte (odatlemu i naziv RMS – Royal Mail Ship),tereta,putnika triju klasa – u stiluneviđenom do tad – te kao predstavnik veličine i snage britanske nacije.
    Ogromnihdimenzija na putovanje od engleskog Southamptona prema New Yorku krenuoje s 1316 putnika (325 u prvoj klasi,285 u drugoj i 706 u trećojklasi).Posadu broda činilo je 885 članova.

    „Titanicova“ probna vožnja
    Nakonprobne osmosatne plovidbe 02.04.1912. (na kojoj se je zamloprevrnuo),„Titanic“ se vratio u Belfast.Istog dana u dvadeset satikrenuo je na put Southamptona,u svoju matičnu luku iz koje će osam danakasnije isploviti na svoje prvo prekooceansko putovanje.

    Gastronomska ponuda
    Različiteklase jele su odvojeno,svaka u zasebnom restoranu.Cijena obroka bila jeuključena u cijenu karte,osim za putnike prve klase koji se odlučiliiskoristiti mogučnost da nepce zadovolje u luksuznom „A La Carte“restoranu.
    Nakon obroka,gospoda su se povlačila u prostoriju zapušenje – radi cigara i ugodne konverzacije.Dame su se okupljele usobama za čitanje i pisanje.
    U prvoj klasi obroci su smatranidruštvenim događajem i svojevrsnim kulinarskim „Tours De Forces“.Obrocisu trajali satima,a tijekom cijelog dana nudili su seslatkiiš,pića,cigarete i cigare.Sačuvani jelovnici prve klase dokaz seposebnih napora usmjerenih na zadovoljenje probranog ukusa onih koji sunaviknuli na najbolje od najboljeg,
    Večera se sastojala od 8 do 9jela,a počinjala je biranim predjelima i oštrigama.Nakon toga slijedilasu brojna jela koja su dolazila zasebno,jedno za drugim,stvarajućipompozni metež konobara i poslužitelja.
    Posljednja je večerauključivala „Consommé Olga) (teleću juhu ukrašenu koštanom moždinomjestere),kuhani losos s krastavcem i umakom „Mousseline“,„Filets MignonLili“ (poslužene s guščjom jetrom,srcima artičoke itartufima),janjetinu s umakom od metvice,mrkve s vrhnjem,pečenog golubana salati od grbice,hladne šparoge s umakom od octa i paštetu od guščjejetre.
    Desert je uključivao breskve u „Chartreuse“ želeu i famozni waldorfski puding.
    Ponudaobroka u drugoj klasi bila je manje otmjena i težila je zadovoljitiukus britanske i američke srednje klase.Ručak se sastojao odjednostavnijih obroka poput juhe od graška,pečenih goveđihrebara,pečenog krumpira,pirea od krumpira,veprovine,konzerviranegovedine i deserta poput pudinga od mljevene riže i pite s jabukama.
    Najelovniku treće klase nalazila su se svakodnevna jednostavna jela:juheod povrća,pečena svinjetina,grašak,kuhani krumpir,puding odšljiva...Glavno jelo posljednje večere bilo je ragu od govedine sukiseljenim povrćem i lukom (nešto slično jelu pod nazivom „IrishStew“).

    Kako su putnici provodili vrijeme?
    „Titanic“ je nudio najdomišljatiji izbor zabave dostupan u ono vrijeme.
    Sportskiaktivnim gostima na raspolaganju su bili bazen,gimnastičkadvorana,igralište za squash,nudile su se masaže i turske kupelji.Igralesu se društvene igre,šah,backgammon,postojala je i bogato opremljenačitaonica,a mnogi su putnici vodili i dnevnik putovanja.Fotografija jeu to vrijeme bila popularan hobi pa su sretnici fotoaparatom bilježiliprizore s putovanja.Za dobru atmosferu bio je zaslužan i unajmljeniorkestar.
    Nakon obilnih obroka gospoda su se ppovlačila u prostorijuza pušenje – radi cigara,igara i ugodne konverzacije.Dame su seokupljale u sobama za čitanje i pisanje.
    Kontakte s prijateljima iobiteljima moglo se održaavti novootkrivenim radiom,ali ne direktnonego pomoću Morseove abecede.Nažalost,dojmove o onome što im je trebalobiti najljepši događaj u životu,uspjeli su poslati samo tijekom dvadana onoga što je kasnije postalo najpoznatije putovanje na svijetu...

    Potonuće „Titanica“
    Promatračina brodu su te noći u 23:40 spazili ledeni brijeg ispredbroda,upozorili časnike na mostu,a prvi časnik je odmah William Murdochreagirao je istog trenutka.Zapovijedio je oštri zaokretulijevo,okretanje motora u rikverc i zatvaranje napropusnihodjeljaka.„Titanic“ je počeo skretati,ali je bio prevelik,išao jeprebrzo i imao premalo kormilo da bi očajnički mavar uspio.Nakon 37sekundi počela je najpoznatija drama u povijesti...
    Makonpotonuća,još se mnogo godina raspravljalo o tome tko je bio glavnikrivac za nesreću.Sumnje i okrivljavanja su odmah pale na kapetanaEdwarda Johna Smitha.Govorili su da je htio osvojiti „Plavu vrpcuAtlantika“,nagradu za obaranje brzinskog rekorda u prelasku Atlantikabrodom,jer nije naredio smanjivanje brzine.„Titanic“ je bio među 5najbržih brodova svoga vremena,ali ne i najbrži;jasnoje da je „Titanic“zbog težine bio sporiji od „Mauretanije“ pa ju nikako nije mogaonadmašiti u brzini.Tako je to spalo.Smith je samo radio ono što jesvugdje bilo uobičajeno:dok sante leda ne dođu u vidno polje,brzina sene smanjuje.Postavljalo se pitanje bi li uopće došlo do sudara da je navrijeme smanjena brzina koja je iznosila 21,5 čvorova i da su seposlušala upozorenja posada drugih brodova o ledenim santama kojeslobodno plutaju (kako je bio travanj,ogromni komadi leda sa ledenjakasu se otkidali i plutali Atlantikom) unatoč kojima je „Titanic“nastavio ploviti istom brzinom i istom rutom (kraćim ali i opasnijimputem),bez ikakvih mjera opreza.
    Članovi posade zaduženi za nadzor smjera plovidbe svoj su posao obavljali ne koristeći nikakve instrumente.
    Pretpostavljalose da će santa biti uočena na vrijeme jer je bila dobra vidljivost ivedro.Jedini problem je predstavljala potpuna bonaca.Da je more bilonemirno,zapljuskivalo bi sante pa bi bile uočljivije.To pitanje je1991. rasvijetlila kanadsko-ruska ekspedicija.Njihova su istraživanjapokazala da se trup na mjestu razderotine nije savijao,što bi sedogodilo s današnjim čelikom,nego je pucao.Naime,čelik s „Titanicova“trupa je sadržavao preveliku količinu sumpora,što je slabilo vezu međukristalima u molekularnoj strukturi.Na to je još dodatno utjecala niskatemperatura oceana.
    Kapetan i časnici su znali da „Titanic“ ne možeploviti ako mu je poplavljeno više od četri odjeljka i tada su prvi putshvatili da je more jače od „Nepotopivog“,More je brzo nadiralo u brodi došlo do kotla broj 5.Brod je počeo tonuti pramcem.No velik brojputnika još nije shvaćao što se događa.Nakon nekog vremana putnici supozvani da se okupe na palubi s opremom za spašavanje.
    „Titanic“ jeu santu leda udario na koordinatama 41º 46' N,50 º 14' W (oko 140 kmjužno od Newfoundlandske grede).Već nakon 25 minuta bilo je sigurno daće brod potonuti.U 00:25 sati je s „Titanica“ upućen poziv u pomoćbrodu,brodu „Carphatiji“ koji je plovio 58 milja jugoistočno premaRijeci.Drugi brodovi „Olympic,„Virginian“,„Frankfurt“,„Baltic“ kojimaje s „Titanica“ emitiran prvi S.O.S. poziv u povijesti,plovili su namnogo većoj udaljenosti,što ih je u potpunosti spriječilo da dođu navrijeme u pomoć tonućem brodu s kojeg je javljano:„Tonemo velikombrzinom“...Dok su žene i djeca iz prvog i drugog rezreda ukrcavani učamce,časnik Boxhall je ispaljivao rakete,nadajući se da će takoprivući pozornost eventualnih spasilaca.Dva sata nakon sudara brod jeveć bio napola potopljen.Kako je vrijeme prolazilo krma se sve višeuzdizala,dok u jednom trenutku nije dosegla kut od osamdesetstupnjeva.Ljudi su počeli padati u Atlantik...Neki preko palube savisine 60 metara...Neki su padali na još uvijek rotirajućepropelere...Dok je brod tonuo iz prvog dimnjaka je još uvijek sukljaodim...Ubrzo se brod između trećeg i četvrtog dimnjaka prelomio,apramčani dio se otrgnuo i potonuo.Uslijed toga krma se maloizravnala,ali je potom počela ubrzano tonuti da bi u 2:20 nestala podvodom...Kako god je u filmu prikazano,posadi je bilo najteže...Od 885članova posade spasilo se samo oko 140...U 2:05 kapetan broda EdwardJohn Smith je naredio posadi da se pobrine za vlastitu sigurnost,a onje viđen da ulazi u komandni most...Nikada više nije viđen...
    „Titanic“je u tadašnjem tisku opisivan kao „gotovo nepotopiv“.Nakon što jepotonuo,fama o tom događaju pretvorila se u modernu horor-bajku,apojamse (da bi pojačao dojam tragedije) pretvorio u samo„nepotopiv“.Obrazovanim ljudima i prije je bilo sasvim jasno damogućnost broda da potone postoji,no ipak je bilo teško zamislitinezgodu tolikih razmjera koja bi povukla brod na dno.
    Orkestar jesvirao do zadnjeg trenutka,a trener je radio s ljudima u gimnastičkojdvorani na mehaničkom konju.Vođa orkestra je (kada su završili jednupjesmu),rekao:„Gospodo,čast mi je što sam svirao s vama i što sam vaspoznavao (onda je svima stisnuo ruku).Idite i spasite se.“.Nakon što suse svi odmakli od njega 5-7 metara,on je sam opet počeo svirati.Kada jeostatak orkestra čuo,pogledali su se međusobno i priključili muse.Glazbom su smirivali putnike.Nekoliko putnika je to sve vidjelo izaplakali su...Navodno su komentirali „Gospodo,svaka čast!“.Svi članoviorkestra su također proglašeni herojima.

    Spašavanje preživjelih
    U00:20 kapetan Edward John Smith je naredio posadi da pripreme čamce zaspašavanje.Gotovo dva sata nakon što je „Titanic“ potonuo,„RMSCarpathia“ je stigao na mjesto nesreće,te je pokupio dio preživjelih isspasilačkih čamaca.Tokom idućih nekoliko sati,ostatak preživjeliih jetakođer spašen.Na brodu „Carpathia“,održena je kratka molitva zaspašene,te za sjećanje na ome koji su izgubiliisvoje živote...Istogjutra u 10 do 9,„Carpathia“ je krenuo za New York,gdje je stigao18.04.Kada je potvrđen broj žrtava,ljudi iz kompanije „White Star Line“su poslali brod „MacKay-Bennet“,koji je trebao pronaći tijelapreminulih.Ukupno 338 tijela je pronađeno.Neka od njih nikada nisu bilaidentificirana.Samo jedan čamac se vratio nakon potonuća „Titanica“ daprovjere ima li još preživjelih u vodi...Spasili su još 7 života...
    Nalijevom boku broda samo je ženama i djeci bilo dopušteno ukrcavanje učamce,a na desnom muškarcima ako žena nije bilo na vidiku.

    Krivci i uzroci
    Pravaistina o „Titanicu“...Nije potonuo tada pravi „Titanic“...Potonuo je„Olympic“...Kada je „Olympic“ imao sudar sa krstaricom „Hawke“,odvučenje na remont u brodogradilište „Harland And Wolff“.Jedne noći su pločesa imenima samo zamijenjene...„Titanic“ je bio osiguran na milijunfunti...Sada to i nije puno,ali tada je bilo...Potonuće je biloisplanirano u detalje...Nije trebalo poginuti ovoliko ljudi...Nijenitko trebao poginuti...„White Star Line“ je imala novčanih problema,nevelikih ali ih je ipak imala,za što i postoje dokazi (knjige u koje suupisivani podaci o financijama).
    Sve je bilo dogovoreno između J.Bruce Ismay i Jamesa Pirriea.Brod „Californian“ je čekao „Titanic“ uledenom pojasu.Sve su tako maskirali da izgleda kao da je slučajnozapeo u ledenom pojasu.Svaki detalj je dogovoren,o čemu kasnijeviše.Posada se klela u život da je vidjela „Californian“ na udaljenostiod 19 milja kako žurno punom parom odlazi.Posada „Californiana“ jevidjela da „Titanic“ tone i kako nije sve bilo po planu,odlučili supobjeći...S „Titanica“ je poslano upozorenje o ledu „Californianu“ ,alije primatelj prekinuo vezu ne saslušavši informaciju o poziciji.Time suse zaštitili od kasnijih napada da nisu htjeli pomoći.Slučaj„Californiana“ je „riješen“ 1980-ih.Ustanovljeno je da je on od„Titanica“ bio udaljen 26 milja,a ne 19,Što znači predaleko da bizapazio rakete za poziv u pomoć.Time je s posade „Californiana“ skinutasvaka sumnja.Tek se šezdesetih godina saznalo da je između „Titanica“ i„Californiana“ bio brod „Samson“,lovac na tuljane,koji je tada bio ukrivolovu pa je njegov kapetan mislio da je „Titanic“ brod koji će ganovčano kazniti.Zato je pobjegao prema Islandu.Kapetan Nass je tek predsmrt pod zakletvom priznao da je bio na vidljivoj udaljenosti od„Titanica“.Ipak,da je i krenuo u pomoć,mogao bi primiti tek okostotinjak ljudi.

    Neosporivi dokazi protiv „Hartland And Wolffa“
    Prveoptužbe o nekvalitetnoj gradnji koje su se pojavile još prije jednogdesetljeća brodogradilište „Hartland And Wolff“ odmah je odbacilo uztvrdnju da ne postoje nikakvi detaljni pismeni dikazi,što više nijeslučaj.Najnovija otkrića povjesničara potvrđuju teoriju koja je bilaodbačena o čemu su napisali knjigu,no u „Hartland And Wolffu“ jošuvijek tvrde kako su otkrića nepotpuna te da se ne temelje na nikakvimčvrstim dokazima iako su povjesničari u knjizi opisali gradnju„Titanica“ u detalje.Najveći problem,tvrde stručnjaci,bio je nedostatakkvalitetnog materijala i kratki rokovi za izgradnju što je primoralobrodogradilište da pri izgradnji koristi zakovice lošijekvalitete.Jedna od autorica knjige koja je,također,radila naistraživanju arhiva bila je i Jennifer Hooper McCarty koja je za „NewYork Times“ izjavila kako su graditelji kroz cijelo vrijemekonstruiranja „Titanica“ radili u lošim uvjetima i pod konstantnimstresom.Na svakom sastanku upućivali su na probleme sa čeličnomkonstrukcijom.
    „Osim stručnog pregledavanja arhiva,istraživači suobavili ispitivanja na 48 zakovica koje su pronađene na mjestu potonuća„Titanica“.Uz pomoć moderne tehnike simulacije,usporedili su čelikkorišten pri izgradnji „Titanica“ sa ostalim materijalima korištenim uvrijeme gradnje tog prekooceanskog diva,kao i što su detaljno proučilinapisane komentare inženjera i brodograditelja te njihova mišljena okvalitetnim materijalima.Početak problema,prema mišljenjupovjesničara,započeo je kada su rokovi za izgradnju bili skraćeni štoje primoralo graditelje na suradnju s malim tvrtkama koje suisporučivale metalne dijelove slabije kvalitete.“ – izjavila jeJennifer Hooper McCarty.
    Uz problematičnu suradnju s malimtvrtkama,za gradnju su bile naručene zakovice broj 3 koje su bile dobrekvalitete,ali preporuka je bila da se koriste zakovice broj 4 koje sutada bile sam vrh kvalitete što je bilo vidljivo na ispitivanjima gdjeje dokazano kako su korištene zakovice bile krhke ilomljive.Neprofesionalno rješavanje problema zakovica bilo je popraćenonedostatkom radne snage što je bila tema svakog sastanka ubrodogradilištu.
    „Šest mjeseci prije isplovljavanja„Titanica“,uprava je na svakom sastanku imala temu nedostatkaradnika.Stručnjaci koji su radili na postavljanju zakovica trebali subiti vrlo sposobni,jer tada je tehnika postavljanja zakovica bilakomplicirana i teška.Najprije su zakovice trebale biti zagrijane doodređene temperature i boje,a zatim su trebale biti pričvršćeneposebnom tehnikom.“,rekla je McCarthy.Pošto je takav posao oduzimaomnogo vremena,problem manjka radnika bio je riješen kombiniranjemmetalnih i čeličnih zakovica što je skratilo vrijeme gradnje.Knjigakoju su objavili povjesničari pod nazivom „What Really Sank TheTitanic“,podigla je mnogo prašine,ponajviše zbog detaljnih opisaotkrivene dokumentacije i saznanju da je „Titanic“ mogao ostati napovršini da nisu zanemarivane osnovne potrebe gradnje.Tvrdnje koje senavode u knjizi opovrgnuo je glasnogovornik „Hartland And Wolffa“ iJames Alexander Carlisle,čiji je djed bio jedan od glavnih konstruktora„nepotopivog“ „Titanica“,no povjesničari koji su pregledalidokumentaciju ne odustaju od onoga što su otkrili.
    „New York Times“objavio je na 96. godišnjicu potonuća „Titanica“,da su brodograditeljiu svojim dnevnicima napisali da im nedostaje dovoljno kvalitetnogmaterijala te da je „Titanic“ izrađen od nedovoljno kvalitetnogmaterijala koji nije zadovoljavao osnovne standarde za prekooceanskibrod poput „Titanica“.Da je bio napravljen od kvalitetnijegmaterijala,ne bi potonuo...

    Zaboravljena poruka
    U noći14.04.1912.,operator na telegrafu,Philips je imao pune ruke poslašaljući poruke na Cape Race,Newfoundland odakle su se prosljeđivaledalje na kopno.Tada je i primio i šesto upozorenje o položaju golemesante leda.Philips nije shvatio koliko je ona blizu „Titanicu“ ijednostavno je poruku odložio ispod hrpe papira koju je imao na svomstolu.Ta ključna poruka koja je mogla spasiti stotine života,nkada nijestigla do kapetana ili časnika na mostu.

    Otkriće olupine
    Mjestopotonuća nije istraživano pune 74 godine.Naime,u trenutku potonuća nisupostojali sofisticirani uređaji za pretraživanje dubokih voda.S drugestrane,nitko nije želio uložiti milijune dolara za vađenje olupinelegendarnog,ali zahrđalog broda s dubine od 3900 metara.Tehnologija zaspuštanje do „Titanica“ tek se trebala razviti,a netko je trebao iosmisliti projekt koji će ne samo pokriti troškove ekspedicije nego iostvariti veliku zaradu.Ipak,1980.,1981. i 1983. godine provedene supod vodstvom Jacka Grimma tri neuspjele potrage za „Titanicom“.Poslijenjegova istraživanja znalo se gdje „Titanic“ ne leži.Promašio je mjestoolupine za samo jednu i pol nautičku milju,što je za ogroman prostorpoput Atlantika vrlo malo.Za prvo spuštanje na „Titanic“ bila jepresudna vojna tehnologija jer je američka mornarica bila spremnafinancirati trotjedno isprobavanje novih aparata za podvodnoistraživajne.
    Olupinu su 1985. g. pronašli Robert D. Ballard i Jean-Louis Michael.
    Uposljednjim satima istraživanja francusko-američke ekspedicije 1985.godine posada istraživačkog broda „Knorr“ pod vodstvom pomorskogistraživača dr. Roberta Ballarda s „Oceanografskog instituta WoodsHole“ iz Massachusettsa,uočila je jedan od „Titanicovih“ kotlova,uizravnom prijenosu s kamere koju su vukli iznad oceanskog dna.Uprijašnjim istraživanjima bili su korišteni samo sonati,što je očitobilo nedovoljno.Ovo je istraživanje bilo posve uspješno jer su stečenaprva saznanja o stanju broda.Sada je dokazano da je trup brodaprelomljen na dva dijela (udaljenost od jednog do drugog je oko 600metara,krma je južno od pramca),dimnjaci ne stoje uspravno (kako se dotada mislilo),komandnog mosta više nema (prilikom tonjenja zbog velikebrzine propadanja kroz 3900 metara,voda je odlomila komade drvene iželjezne konstrukcije),postoje još jedino neke palubne prostorije.
    Okoolupine nalazi se veliko polje raspršenih dijelova broda i brodskoginvertara.Krma broda tada nije nađena,nego su tek snimke morskog dnapokazale gdje je krma.Nakon godinu dana 9.8.1986.,Ballard se naistraživačkom brodu „Atlantis II“ vratio potopljenom „Titanicu“ da gaistraži u potpunosti.Na raspolaganju je imao podmornicu „Alvin“,kojomse spustio na potopljeni brod i prototip daljinski upravljanogminirobota „Jason Junior“ (JJ),kojeg je koristio za ulazak za ulazak namjesta koja su bila premala ili preopasna za „Alvina“.Trećeg danaistraživanja,JJ vrijedan pola milijuna dolara,ispao je iz svog ležištana čamcu i počeo je tonuti sve dublje.Ronioci su požurili za njim zanjim i uspjeli ga dignuti na gumeni čamac.No,ovo nije bila jedinanezgoda.
    Uređaji su se nekoliko puta kvarili i onemogućavali daljnitijek akcije.Ipak je pronađeno pet brodskih kotlova,četri tovarnidizalice,tri strujna telegrafa,ostaci telefona,ventilatori,triblagajne,nekoliko kada,dijelovi stubišta,cipele,odjeća,umivaonici,puneboce šampanjca,ženske torbice,češljevi,ogledala,igračke,ostaciklavira,posuđe,alati...Ljudskih ostataka nigdje nije bilo.Kosti su sekemijski (zbog mulja čiji je PH bio 4 i koji je stvorio kiselu reakcijuna olupini) i mikrobiološki razgradile.Značajnu aktivnostmikroorganizama na olupini dokazao je mikrobiolog RoyCullimore.Nekoliko dana prije završetka istraživanja Ballard je naneoštećini dio palube stavio brončanu spomen-plaketu s tekstom „Uspomen dušama onih koji su 15.04. potonuli zajedno s „Titanicom““.
    Izronjavanjepredmeta s olupine počelo je ver 1987.,a provodio ga je „Francuskiinstitut za istraživanja i eksploataciju predmeta s morskog dna“(IFREMER).Francuzi su se podmornicom Nautile,vrijednom 20 milijunadolara,30 puta spustili do olupine i izvadili oko 900 različitihpredmeta.Odstranili su čak i zvono za uzbunu koje je bilo upromatračnici na prednjem jarbolu (odakle su Frederick Fleet i ReginaldLee ugledali santu 20 minuta prije kraja svoje smjene na udaljenosti500 metara od broda na visini od 35 metara),uslijed čega sepromatračnica srušila.U 6. mjesecu 1991. poduzeto je zadnjespuštanje,pri čemu su korištene ruske podmornice serije „MIR“.Ovakanadsko-ruska ekspedicija vršila je znanstvena ispitivanjaolupine.Pomoću jedne od dviju podmornica postavljena je rasvjeta,a nadrugoj je bila 70-milimetarska IMAX kamera.Napravljeno je oko 600 slikai oko 50 sati videozapisa.Članovi ekspedicije ispitivali su i životneoblike i prirodne procese u okolici olupine,pri čemu su otkrili 24 novevrste morskih životinja.Godine 1993. osnovana je kompanija „RMSTitanic“ koja je odlukom „Američkog federalnog suda“ dobila pravovlasništva nad izvađenim predmetima.Obvezala se na zaštitu i čuvanjezbirke koja će uvijek biti dostupna javnosti.Za ostvarivanje prihodaorganizirane su mnoge izložbe.Najveća je bila postavljena u studenome1997. u „Međunarodnom muzeju“ na Floridi.

    Komentar Roberta D. Ballarda o olupini
    Dubokome dirnula olupina na dnu mora.Ovdje,u tom sablasnom prostranstvumorskog dna 550 kilometara udaljenog od Newfoundlanda,ponovno seobratiše ti ljudi koji preminuše u hladno praskozorje 15.04.1912.godine.
    Podsjetnik na „Titanic“ kao plutajuću palaču imućnih imoćnih – sanduk još neotvorenih boca pjenušca – ležao je još nadnu.Škrinja u kojoj su bile boce već je odavno nestala,proždrli su jemekušci koji jedu drvo.Pokraj boca nalazile su se pločice ukrašenecrveno-bijelim šarama,vjerojatno iz brodskog salona.Odjednom samzamijetio žensku cipelu kako leži postrance...Nedaleko su se nalazilatri velika češlja i par manjih cipela koje su zacijelo pripadaledjetetu.A pokraj njih džepno zrcalo.Kako su se svi ti predmeti našlizajedno na dnu?Je li veća cipela pripadala majci koja je raščešljavalaprekrasnu dugu kosu svoje kćeri?Kako je izgledalo djevojčičino licekoje se nekada odražavalo u tom ogledalcu?Nedaleko od tog mjestanalazio se još jedan par cipela koji je priradao mldaoj djevojci i jošjedan par pored nečega što je meni ličilo na mornarsku kišnu crnukabanicu.Sam par cipela ne može padati 3900 metara i tako sletjeti.Tajput cipele su prevalile zajedno...
    Prošlo je 19 godina otkako sam sfrancusko-američkim timom pronašao „Titanic“.Vratio sam se da bih vidiokako se promijenio.Znao sam da je privatna tvrtka za izvlačenjepotonulih brodova,„RMS Titanic Inc.“,zakonski izronila na tisućepredmeta s olupine koje smatram posvećenim grobom.Ruske podmornicepovele su holivudskog redatelja Jamesa Camerona i druge do olupinetakođer ne prekršivši zakone,ali su se navodno zabile u trupbroda.Jedna pivovara bila je pokrovitelj utrke u kojoj su se izvlačileboce sa engleskom bijelom pivom.Jedan je njujoroški par čak malompodmornicom zaronio do pramca „Titanica“ kako bi se dolje vjenčao.Bilaje to obična farsa – dogodilo se upravo ono što sam se nadao da se nećedogoditi.Poticao sam ostale da se prema ostacima „Titanica“ odnosedostojanstveno,kao i prema ratnom brodu „Arizoni“ u Pearl Harbouru.Nooni su ga pretvorili u cirkus na seoskom sajmu.
    Što je još gore,nekiod tih posjeta navodno su oštećivali „Titanic“.Kako bih se u touvjerio,udružio sam se u pokroviteljstvu ekspedicije s kapetanomCraigom McLeanom,ravnateljem za pomorska istraživanja pri „Državnojupravi za oceane i atmosferu“ (NOAA).U proteklih nekoliko godina NOAAje nenametljivo radila na stvaranju međunarodnog sporazuma kojim bi sezaštitio „Titanic“.Vjerovao sam da bi naša ekspedicija,u sklopu koje bise pregledalo trenutačno stanje broda,pripomogla tome (naime,samo dvatjedna nakon što smo posjetili olupinu sporazum su potpisale SjedinjeneAmeričke Države i Velika Britanija).
    Osim što trpi posljediceposjeta ljudi,„Titanic“ se raspada i prirodnim putem.Bakterije kojenagrizaju željezo rastaču mu trup.Čak sam pročitao članak u kojem sepretpostavlja da je ribarenje na području Velikih sprudova /GreatBanks) toliko smanjilo broj riba da sav nepojeden plankton pada na brodi ondje postaje hrana mikrobima.Najprimjereniji način da se procijenetakve posljedice jest da se napravi prikaz-karta,što najbolje radeoceanografi...

    „Titanicovo“ raspadanje
    Najpoznatija svjetskaolupina mogao bi za otprilike 20ak godina nepovratno nestati.Uzbunu supodigli podvodni istraživači koji su godinama redovno posjećivaliostatke čuvenog broda na dnu u kanadskim atlantskim vodama.Prilikomnajnovije posjete,uočili su da se hrđa proširila i zahvatila mnogo većipostotak površine na metalnim dijelovima čuvenog putničkogparobroda.Neki od stručnjaka kažu da su višestruki pokušaji dizanja„Titanica“ na površinu,kao i odobrene,ali i ilegalne posjete turista ilovaca na potopljeno blago,mnogo doprinijele bržem korodiranjubroda.Međutim,drugi tvrde da je uzrok ovako brzog hrđanja u inačehladnim vodama prije svega u pojačanom ribarenju iznad togpodručja.Smanjena količina ribe,kaže jedan od stručnjaka,znači i da jeuništena prirodna regulacija količine mikroorganizama.Oni sada padajuna dno i biloškim putem pospješuju koroziju.Tempo propadanja olupine jetakav da,kako su znanstvenici izračunali,more i hrđa dnevno pojedu oko300 kilograma željeza sa „Titanica“.Paluba,časničke kabine i jarbol,većsu se urušili i nestali pod pijeskom,a hrđa je opasno zahvatila ipramac broda,čuven kao mjesto sa kojeg je Leonardo DiCaprio u filmuJamesa Camerona „Titanic“ uzvikivao:„Ja sam kralj svijeta“.

    Poznati i važni ljudi na „Titanicu“
    - Britanski plemići
    - Američki industrijalci
    - Sama društvena krema New Yorka i Philadelphije
    - Bogati bankari
    - Protivnici tadašnje vlade u SAD-u koja je pripremala rat
    - Aristokracija
    -John J. Astor (vlasnik i osnivač najveće robne kuće na svijetu„Macy's“) sa ženom (bili su 40 godina u braku.Kada je posada počelaspuštati čamce u vodu,ona je ušla u čamac,a on ju gledao prekoograde.Ona cijelo vrijeme nije skidala pogleda s njega...Na kraju jepreskočila ogradu i otrčala mužu u zagrljaj)
    - Milijunaš Benjamin Guggenheim

    Putovanje
    Nabrod je utovareno oko 560 tona raznog tovara.Među ukrcanim teretommoglo se naći:33 tone mesa,40 tona krumpira,5 tona šećera,5 tonarazličitog povrća,6700 litara mlijeka,40000 jaja,20000 boca pive,850boca žestokih pića,a povrh svega još i 5892 tone ugljena.Pet dana prijepolaska dopušteno je da ljudi prošetaju brodom jer je tih dana bioprava atrakcija.Upravo je tom prilikom napravljeno mnogo fotografskihsnimaka.U srijedu,10.04.1912.,već rano ujutro na brod se ukrcava EdwardJohn Smith.Oko 10 sati počeli su se ukrcavati i putnici koji su tekstigli vlakom iz Londona.Putovanje je zbog bolesti morao odgoditipredsjednik IMM-a James Pirrie.Točno u podne,konopci kojima je brod biovezan za pristanište 44 više nisu bili potrebni.„Titanic“ je isploviona svoje prvo – i posljednje – putovanje.
    „Titanic“ je krenuo izluke Southampton na svoje prvo prekooceansko putovanje10.04.1912.„Titanic“ je prije zalaska sunca uplovio u francusku lukuCherbourg da bi preuzeo putnike.Uveče se zaputio prema Queenstownu uIrskoj,a u utorak 11.04.1912. u 1:30 ujutro pramac je zasjekao valoveAtlantika.Čak su i iskusni prekooceanski putnici biliimpresionirani.Brod je bio tako masivan da se kretanje jedvaosjećalo.Goleme moćne mašine u utrobi „Titanica“,gotovo da nisuuzrokovale vibracije,činilo se kao da rade bešumno.Vrijeme je bilougodno,temperatura vode oko 14ºC.

    Prsluk sa „Titanica“
    URiječkom „Pomorskom i povijesnom muzeju“ se nalazi jedan od nekolikosačuvanih primjeraka prsluka za spašavanje sa „Titanica“.Bilo je govorada je to jedini prsluk na europskom tlu.

    Izjava Slobodana Novkovića o Hrvatskoj,Hrvatima i „Titanicu“
    „Svakigrad ili selo u Europi koje je imalo nekog svog na „Titanicu“,to iiskazuje u vidu spomenika ili spomen ploče.Hrvatska je imala 30 putnikana „Titanicu“,76 mornara na „Carphatiji“ još nepoznat broj hrvatskihputnika,znači preko stotinu Hrvata je sudjelovalo direktno iliindirektno u najpoznatijoj pomorskoj katastrofi u povijesti,ali uHrvatskoj nigdje nemamo ni traga o tome.“

    Stoljeće nakon potonuća „Titanic“ će opet zaploviti
    U prodaji su karte za križarenje brodom „The Balmoral“ koji će na stotu obljetnicu potonuća „Titanica“ krenuti njegovim stopama.
    Točno97godina nakon potonuća „Titanica“ i tragične pogibije njegovih putnika uVelikoj Britaniji,u prodaju su puštene karte za križarenje brodom „TheBalmoral“,koji će na stotu godišnjicu nesreće povesti znatiželjnike nakrižarenje rutom giginta,piše britanski „Telegraph“.
    „The Balmoral“je rođak „Titanica“ – izgradila ga je tvrtka koja je u vlasništvu„Harland And Wolff“,te čak prima i isti broj putnika kao njegovnesretni predak.Isplovit će iz luke u Southamptonu početkom travnja2012.,nakon čega će pristati u Cobhu u Irskoj te se zaputiti premamjestu potonuća „Titanica“ gdje bi trebao stići 14.04.2012.Na tom će sekobnom mjestu,točno sto godina poslije tragedije održati misa zadušnicaza poginule u 23:40 (kada je „Titanic“ udario u santu) te u 2:20 (kadaje „Titanic“ potonuo.Brod će odatle putnike povesti do Halifaxa gdje jepokopana 121 žrtva tragedije,a zatim se zaputiti u New York,kamo je„Titanic“ svojedobno trebao stići.
    Unatoč financijskoj krizi,organizatori križarenja očekuju da će se kapaciteti „The Balmoral“ ubrzo popuniti.

    „Titanic“ je ponovno na površini
    „Titanic“je ponovno na površini ili je to barem jedna njegova replika.Amerikancisu u Pigeon Forgeu u Tennesseju sagradli zgradu u obliku slavnogpotonulog broda i pretvorili je u muzej.Gradnja djelomične replikebroda trajala je godinu dana i koštala 16 milijuna funti,a sada kad jegotov,taj je muzej najveći na svijetu.Sagrađen je u spomen na 2225putnika i članova posade (i preživjelih i umrlih).Iako nijejedinstven,jer u Bransonu u Missouriju već postoji jedna takva replikalegendarnog broda,muzej privlači brojne posjetitelje koji želedoživjeti osjećaj putovanja i barem se u mislima vratiti u dalekuprošlost.
    „Ovaj muzej nije napravljen u Hollywoodskomstilu.Namijenjen je onima koji žele doživjeti interaktivno iskustvo selementima tragike iz priče o „Titanicu““,rekla je vlasnica novemuzejske atrakcije Mary Kellogg-Joslyn.
    Posjetitelji u muzeju mogurazgledati točnu repliku velikih brodskih stuba koje su koštale 675000funti,u muzeju se ukupno nalazi 400 artefakata s pravog„Titanica“.Koliko je voda bila hladna u trenutku potonuća posjetiteljimoguisprobati ako gurnu ruke u tank s vodom čija je temperatura-2ºC.Prostor muzejskog modela „Titanica“ također je podijeljen porazredima kao i original,po njemu šeta 75 zaposlenika obučenih ustjuarde i mornare koji spremno odgovaraju na sva pitanja posjetitelja.
    Umuzeju se nalazi i replika nesretne ledene sante u koju je „Titanic“udario.Ulaz se naplaćuje 14 funti,a oni koji uistinu žele probati neštoneuobičajeno,u muzeju-brodu se mogu vjenčati.
    Na komandnom mostupogled kroz prozoz dočarava ledenu,bistru zvjezdanu noć kakva je bila iona u kojoj je brod potonuo.Imena svih poginulih zapisana su u posebnomdijelu broda-muzeja.

    Zanimljivosti
    - Članica „Titanicove“posade Violeta Jessup ne samo da je preživjela njegovo potonuće,nego seposlije ukrcala i na „Britannic“ koji je isto tako bio potopljen podnjenim nogama,a prije „Titanicova“ potonuća doživjela je na „Olympicu“sudar s krstaricom „Hawke“.Umrla je prirodnom smrću
    - Pri isplovljavanju „Titanic“ se zamalo sudario s brodom „New York“.Sudar je izbjegnut za samo jedan metar
    - Potonuće „Titanica“ bilo je povod za održavanje prve „Međunarodne konferencije o zaštiti ljudskog života na moru“
    -„Titanicova“ sudbina je inspirirala mnoge.Napravljeno je 14ekranizacija tog događaja,ali najuspjelija je bio film Jamesa Cameronas Leonardom DiCapriom u glavnoj ulozi – od 14 nominacija zaOscara,osvojio je čak 11
    - Zanimljiv članak o jednom prsluku za spašavanje sa „Titanica“ koji se čuva u Riječkom muzeju

    prsluk



    _________________
    Ko se s nama druži,
    Život mu je duži,
    Ko sa nama pije,
    Dosadno mu nije!


    lol!

      Sada je: sub stu 25, 2017 2:55 am.